Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/siberians

Marketing

*Zmisjki otrov na meniju

*Zmijska hrana

*Koža cvrči
Šaka dreka za naša srca
Golubovi nam mire opekline

(tiho ćemo se prišunjati Sreći
opalit je vrećom krumpira po zatiljku
oteti je
ostaviti poruku da je bilo samoubojstvo)

Dubit ćemo tijela u glazbu
Nizati glave mjesto bisera na prsa Fortuni


*Sjedim u žutilu starih pisama. Čudan nemir u kralježnici, crijeva mi se graju lovice. Da su ovo neka druga imena, pretvarala bih se, u Djevojčicu ili u moju beštiju, nebitno. Ta dva vraga su iste krvi, svatko na svojem kraju klackalice.
Negdje duboko u bunaru sjećanja, crnom i nesnosnom, se ponekad dese mali potresi i onda se neka sjećanja dignu sa dna. I kako je teška ta filtracija, snova od memorije… Pogotovo sjećanja na oca. Zadnji put sam ga vidjela prije 11 godina. Meni bilo 9. Zašto se onda tako iskrivljeno postavljaju njegovi brkovi i obrve i oči na praznu paletu Nečijeg lica?
Je li mu uopće žao?
I zašto je meni toliko žao nepoznatog čovjeka?
A moglo nam je biti dobro :)
Mogli smo ići negdje, vidjeti nešto, upoznati nekog.
Kakva je to samo ustanova! Otac. I kako je fleksibilna njegova osoba. Diktator, autoritet, učitelj, prijatelj, uzor, pomoćnik. Hahah, djeluje privlačno :)

*Nebitno.

*Da mi je glava koju uncu teža, počela bi usisavati vrtložno okolne bijele patuljke i supernove ko špagete. Ovako samo stišće glasnice. Hahah, da da, lajava klinka nema glasa. Dok mi se ne vrati zvukotvorenje prebacujem se na govor tijela.

*Nešto fali. Ne znam. Što. Nešto izvijeno, nedefinirano, nešto da se trgne. Jebeni mozak, zna prepoznat da mu nešto fali, ali što, ne može definirati. Nekako da se ili izlije ili ulije. Nekako. Argh…
I to, što god d je, to je tu, uvijek najočitije stvari fale, i ja to noktom nikako do ogrebem.

Ljudska čežnja

U neboderima
Novim kontinentima
Preživjelim tsunamije

U poljupcima
Superteleskopima
Vatri i terpentinu

Skriva se ljudska čežnja
Za ljubavlju, životom i otkrićem.


Sluša se: ništa
Želi se: stat na vrh nečeg visokog, unatoč strahu, izvest ples budale i počet vikat
Osjeća se: bol u grlu, nadolazeći kašalj, težinu glave i težinu situacije


Post je objavljen 22.06.2008. u 03:17 sati.