*Taganka protiv struje...
17.02.2008.,
*Ludim od formalnosti. Ne običaja nego od formi u komunikaciji. Kako mi se ne da prolaziti kroz jedne te iste rituale i igrati se iste igre riječima, samo zato što su u primozgu sugovornika.
*Zaključila sam da je cijeli život igra, i ništa nije izvan nje. Ne može je se poreći, izbjegavanje istine ju samo pogoršava.

*Tako prozirno. Taj puzzle bih mogla složiti okrenuvši ga naopako i slagati ga samo po poklapanju rubova.
Ljudska komunikacija je kao kinesko znakovlje, ima tih znakova ko Rusa, ali ako želiš čitati novine, naučit ćeš ih kad-tad. Još malo i znam ih sve. Kako dosadno.

*Baš sam guska.
*No i tako dalje.

*Ispala sam iz igre možda, i zato mi se čini da je tako prozirna?

*Tanka, fina mreža tragova golaća opet po mojoj fasadi. Plaze. Traže.
*Buha plazi, buha traži… I onda zaškaklja po vratu. To mi je draža verzija.

*Dosta zavrzlama. Evo pjesme.

*U koliko?

U svih sto ruka
Sjekira
U svih sto zuba
Bodež

Na nož se uzima,
S vrha noža se daje.

Ljudska potreba za razgovorom
Sa crnom svilom preko oka.

Image Hosted by ImageShack.us


Sluša se: nisam danas ništa slušala, nešto nije u redu
Želi se: nisam vidjela M već dva dana, lagana je kriza
Osjeća se: proklijani grah ispranog od zemlje korijena
23:30 - K ( 3 ) - * Drž/Nedaj