Marketing
*Taganka protiv struje...
*Ludim od formalnosti. Ne običaja nego od formi u komunikaciji. Kako mi se ne da prolaziti kroz jedne te iste rituale i igrati se iste igre riječima, samo zato što su u primozgu sugovornika.
*Zaključila sam da je cijeli život igra, i ništa nije izvan nje. Ne može je se poreći, izbjegavanje istine ju samo pogoršava.
*Tako prozirno. Taj puzzle bih mogla složiti okrenuvši ga naopako i slagati ga samo po poklapanju rubova.
Ljudska komunikacija je kao kinesko znakovlje, ima tih znakova ko Rusa, ali ako želiš čitati novine, naučit ćeš ih kad-tad. Još malo i znam ih sve. Kako dosadno.
*Baš sam guska.
*No i tako dalje.
*Ispala sam iz igre možda, i zato mi se čini da je tako prozirna?
*Tanka, fina mreža tragova golaća opet po mojoj fasadi. Plaze. Traže.
*Buha plazi, buha traži… I onda zaškaklja po vratu. To mi je draža verzija.
*Dosta zavrzlama. Evo pjesme.
*U koliko?
U svih sto ruka
Sjekira
U svih sto zuba
Bodež
Na nož se uzima,
S vrha noža se daje.
Ljudska potreba za razgovorom
Sa crnom svilom preko oka.
Sluša se: nisam danas ništa slušala, nešto nije u redu
Želi se: nisam vidjela M već dva dana, lagana je kriza
Osjeća se: proklijani grah ispranog od zemlje korijena
Post je objavljen 17.02.2008. u 23:30 sati.