*Oproštaj gada
Pozdrav, ljudi, prestajem s ovim blogovođenjem, dosta je bilo. Možda mi je na neki način ovo bio neki ispušni ventil, način da rješavam probleme, koji bi začudo postajali jasniji kad bih stavila u pismeni oblik. Bilo je i egotripova, i osječajnih oscilacija, i divnih ljudi, i čudaka. Lud svijet koji sam zavoljela i koji ću i dalje pratiti. Ali meni je dovoljno. Problemi su isparili i izgubila sam građu. I tako. Svaka kućica je dobila svoju kvačicu. Ne isključujem mogućnost da ću možda obnoviti blogek, ali krčma je zatvorena. Ako je netko željan pomoći, čavrljanja, druženja, imate mejl, kojeg se ne odričem. Koncepti su se morali promjeniti. Ipak, ostavljam si mogućnost da se, ako mi se nakupi inspiracija preko ljeta, vratim po još malo nabijanja dioptrije. Jer, naposljetku, ja sam samo prevrtljivi gad. A vama, divni ljudi, hvala, i veliki pozdravi. Bar do rujna. :) *Za kraj *Gad – Ivan Katić Mladi gad Sjedne u hlad Da razjedi jed I zaredi red. Zuj muha oko uha Planduje telad A duša gada Puna jeda i jada. Al' gad je mlad Pa se nada E, vidi ti gada! Sluša se: Darko Rundek Želi se: da ljeto počinje svaki dan Osjeća se: umjereno zadovoljstvo *Trkelj - trkelj
„Na, zobaj malo“. ... Ako Majka kaže da zobam, ja zobam... *Dižem ruke, nosi me moja mala strujica. Taj netko gore, onaj koji trza uzice, pio cijeli vikend (kome vikend, kome eoni, vrijeme je ionako bitno samo kineskim proizvođačima jeftinih satova), dignuo se sa zajedničkog stola i pokušao napisati svoje božanske inicijale na kori nekog Drveta Života. Nije mu uspjelo, ali bar je mene sprao s debla, pa eto, nosi me mirisni potočić. :) I samo čekam da mi se moja uprta glavica odluči za neki dovratak u koji će se zabiti, jer očito nije zadovoljna samo s 784 ožiljka i brazde. *E, krivi moj putiću... *Može bubreg na polog za još malo pamčenja i koncentracije? Ta Mnemozina ima živce ko kablovi dalekovoda, a srce čvršće od pjedestala bana J.. Što tu može jedan običan miš? Sasvim mali, nevažan stvor... *A danas čak imam i opravdanje za smanjeno učenje iz knjiga. Knjižnica je očito iznajmila svoj poslovni prostor Ledu, pa je bila takva ledenina unutra da se cijeli kat tresao. Pingvini pored šaltera se borili za antifriz. Kad sam izašla, od vode u koju se otopilo inje s trepavica i obrva, skuhala sam šalicu čaja i napojila jadnog kolegu-studenta koji je izgubio pokretljivost zglobova od apsolutne nule. Onda je dogegao bernardinac i pružio spasonosnu ćuturicu... Sljedeći put nosim kerozinku i šubaru... i posudit ću od male susjede rekete za badminton, da ne propadam kroz snijeg u liftu. *Ako razočaram Boticu na ovom ispitu, ja si neću oprostit. Prvi ispit za koji imam osobne razloge da prođem. *Haiku (N.mn.), ili kako god da se ovo zove... Trostisi *Ljeto. Gorki med i tsunami. Karamela kože. *Stjuardesa. Kockanje – grašak ili novine? Delirij beskraja. *Podzemlje. Violinske kristalići potoka. Adresa prolaznika. Sluša se: Nočni Snajperi Želi se: da imam bar trunku volje učit. ne volim ići protiv volje :) Osjeća se: ljenost do plafona. I malo se brinem. Ne mogu si pomoći... *150 *Caro data vermibus
*Ja trudim se znanstveno da propadnem barem dostojanstveno. Nekako lijep osjećaj.. Je l' to zbog dobrih djela? Ne Dobrog dana? Ne... Dobrih ljudi? Malo... Hladan zrak se preljeva preko ruba prozora čija mi se simetrična preslika ocrtava na stražnjici. Dugo sjedenje na prozoru je postalo mojom maratonskom disciplinom, pračeno telefonskim razgovorima i okruženo dimom. Samo je predosjećaj ljeta dovoljan. Samo mala injekcija doma. *Dom je tamo gdje je puding. *Trebam krenuti, još malo... Vagon se treska - jedan – dva – Novčića u đepu - jedva – dva – Bljesak žica - čet'ri – tri – Svježe me vize - čeka – tri – Za poleđinu površine - jedan – dva – Il' istok, tamo gdje ja - jedem – dan – A sad me nose - čet'ri – tri – Dv'je pruge tamo gdje me - čekaš – ti – Moja zelena i zla - jedan – dva – Majka i krvnica - čet'ri – tri –  Sluša se: V. Vysocki Želi se: ništa posebno Osjeća se: neki čudan grč *Previše čistih podataka, a premalo ljudskosti
*When I was a little girl, I used to love the sea. Now I'm a grown-up, and I like marines. *Odaberite si ispriku/opravdanje Ukrali me Cigani. Munjeviti prst sudbine pritisnuo dugme prekidača na mom modemu i pokazao mu smijer Valhale. *Jebemti kabel... I dok će ljudi tijekom čupanja njihovih trulih zubi gledati moje najmaštabnije remek-dijelo, a moj nos ostražuje nove i nepoznate nijanse crvenila, bivam u svom egotripu i nadam se da mi neće taj isti prst opaliti „Off“ na mojoj Fortuni. Sve više i više sam uvjerena da postoje dvije više sile, Moira i Fortuna. Ne znam koja mi je milija (obje skaču na svojoj strani vage, pokušavajući navuči na sebe moje simpatije, ali ateist u meni se ne da), ali mogu ustvrditi da se moja mala mitologija pomalo razvija. Teorija: Sudbina nam je zacrtala neki određeni put u životu. Ali ne ravnu crtu, nego nešto kao staglo, s milijon grananja. Sreća nam pofarba neke grančice šareno, ulašti taj putić, pa ako nađemo dovoljno mozga da odaberemo pravi put, bit će sve O.K. Praksa: Jebeno! (Fortuna, crveni dresovi) prema Jebemti! (Moira, crni dresovi) – cca 50:50 Nije loša statistika... Kad pogledate, ima ovo vjerovanje sve što jedna poštena religija mora imati. Imamo tamnu i svijetlu stranu. Sudbinskog Belzebuba i Srećonosnog (koja riječ!) Metatrona. Imamo i nedužnog smrtnika koji se ni kriv ni dužan našao točno pod laktovima dviju velesila tijekom obaranja ruku. Ti smrtnici smo mi. Doduše, ja sve više i više razmišljam o prodaji duše. Pogodite kome. Da, boginji Kučki. Jeftina sam, nije tajna. Imamo hramove. Kockarnice i koncentracioni logori. Imamo čak i pričest. A za to si malo razmislite što je. Eto, skidam ateistički fazon. I nisam sigurna što to ja sad navlačim, ali bar je novo. Što je zanimljivo, ulizujem se Fortuni, a ona je ipak podređena Sudbini. ipak je ona ta koja određuje gdje će se Srećica potruditi pa malo ulaštiti sletnu pistu za sretan put.  Teška mi pitanja more glavu, a nemam moja dva jezera da me uljuljkaju u mirnu luku sna, ili da se barem utopim. Sad me bude podnevna zvona. Sluša se: cijeli dan peglam Bajagu, pa si dajem omora, i premazujem uši debelim slojevima tišine Želi se: da lingvistika sama klizne u mozak Osjeća se: ne mogu se skoncentrirati, stalno mi misli bježe na sedmi sedmoga, pa sam malo ljuta. *najgluplji post u povijesti čovječanstva (ali je u ovom slućaju bolje ikakav nego nikakav)
napokon sam se dočepala interneta (ne mogu ni sama vjerovati). naravno, nije moj, nego zivim na milosti i nemilosti drugih ljudi. samo da znate da je ovo droga koja se sporo briše iz sistema i ne preporučam vam ovu moju vrstu apstinencije. ma bilo kako bilo, jos je ostao mjesec dana mojeg bitka u ovoj državi, a u međuvremenu imam ispite tako da kraja mojem izbivanju ovdje ne vidim. BAŠ ME BRIGA! ko vas šljivi. smola. molite se za mene. i da, još samo da napomenem: Ja sam kraljica kroatista, nema mi ravne, ljubite mi stopala! zašto? zato što sam prokleti genije za usmenu književnost, eto zašto! i nisam se tako sama prozvala, nego su mi rekli, a ovo nije slučaj kad se ne smije slušati tuđe mišljenje, tipa kad mi kažu da loše izgledam ćelava (a divno izgledam ćelava, imam najljepšu lubanju u povijesti kraljica kroatistike). no dosta, još ćete mi početi raditi kapelice u moju čast, ili paliti mirisne svječice pred mojom slikom (nedao bog, haha) kiss Sluša se: gramatički savjeti Gracije, koja mi se uslužno ponudila kao lektor, ali što na jedno uho unutra na drugo van (Gracija: to što sam se "uslužno ponudila kao lektor", očito nije urodilo plodom - 'bemti Ruse koji ne slušaju Hrvate/ice i misle da bolje od nas znaju naš jezik) Želi se: da ispite zabrani Primorac, ako je moga o uvesti glupost kao Bologna u školstvo, može i ovu Osjeća se: idem pit, pa nije loše... :) |
*I onda je Bog stvorio ženu. Stvorenje ispalo zlobno, ali simpatično.
*I tvoju mamu također! *I need to believe that something extraordinary is possible
*There were things I wanted to tell him. But I knew they would hurt him, so I buried them, and let them hurt me.* *R.I.P. Kurva
Credits
duckdz. - xo xo xo
|
