Marketing
*Previše čistih podataka, a premalo ljudskosti
*When I was a little girl, I used to love the sea.
Now I'm a grown-up, and I like marines.
*Odaberite si ispriku/opravdanje
Ukrali me Cigani.
Munjeviti prst sudbine pritisnuo dugme prekidača na mom modemu i pokazao mu smijer Valhale.
*Jebemti kabel...
I dok će ljudi tijekom čupanja njihovih trulih zubi gledati moje najmaštabnije remek-dijelo, a moj nos ostražuje nove i nepoznate nijanse crvenila, bivam u svom egotripu i nadam se da mi neće taj isti prst opaliti „Off“ na mojoj Fortuni.
Sve više i više sam uvjerena da postoje dvije više sile, Moira i Fortuna. Ne znam koja mi je milija (obje skaču na svojoj strani vage, pokušavajući navuči na sebe moje simpatije, ali ateist u meni se ne da), ali mogu ustvrditi da se moja mala mitologija pomalo razvija.
Teorija: Sudbina nam je zacrtala neki određeni put u životu. Ali ne ravnu crtu, nego nešto kao staglo, s milijon grananja. Sreća nam pofarba neke grančice šareno, ulašti taj putić, pa ako nađemo dovoljno mozga da odaberemo pravi put, bit će sve O.K.
Praksa: Jebeno! (Fortuna, crveni dresovi) prema Jebemti! (Moira, crni dresovi) – cca 50:50
Nije loša statistika...
Kad pogledate, ima ovo vjerovanje sve što jedna poštena religija mora imati.
Imamo tamnu i svijetlu stranu. Sudbinskog Belzebuba i Srećonosnog (koja riječ!) Metatrona.
Imamo i nedužnog smrtnika koji se ni kriv ni dužan našao točno pod laktovima dviju velesila tijekom obaranja ruku. Ti smrtnici smo mi. Doduše, ja sve više i više razmišljam o prodaji duše. Pogodite kome. Da, boginji Kučki. Jeftina sam, nije tajna.
Imamo hramove. Kockarnice i koncentracioni logori.
Imamo čak i pričest. A za to si malo razmislite što je.
Eto, skidam ateistički fazon. I nisam sigurna što to ja sad navlačim, ali bar je novo.
Što je zanimljivo, ulizujem se Fortuni, a ona je ipak podređena Sudbini. ipak je ona ta koja određuje gdje će se Srećica potruditi pa malo ulaštiti sletnu pistu za sretan put.
Teška mi pitanja more glavu, a nemam moja dva jezera da me uljuljkaju u mirnu luku sna, ili da se barem utopim.
Sad me bude podnevna zvona.
Sluša se: cijeli dan peglam Bajagu, pa si dajem omora, i premazujem uši debelim slojevima tišine
Želi se: da lingvistika sama klizne u mozak
Osjeća se: ne mogu se skoncentrirati, stalno mi misli bježe na sedmi sedmoga, pa sam malo ljuta.
Post je objavljen 13.06.2007. u 01:53 sati.