*Previše čistih podataka, a premalo ljudskosti
13.06.2007.,

*When I was a little girl, I used to love the sea.
Now I'm a grown-up, and I like marines.

*Odaberite si ispriku/opravdanje

Ukrali me Cigani.
Munjeviti prst sudbine pritisnuo dugme prekidača na mom modemu i pokazao mu smijer Valhale.

*Jebemti kabel...

I dok će ljudi tijekom čupanja njihovih trulih zubi gledati moje najmaštabnije remek-dijelo, a moj nos ostražuje nove i nepoznate nijanse crvenila, bivam u svom egotripu i nadam se da mi neće taj isti prst opaliti „Off“ na mojoj Fortuni.

Sve više i više sam uvjerena da postoje dvije više sile, Moira i Fortuna. Ne znam koja mi je milija (obje skaču na svojoj strani vage, pokušavajući navuči na sebe moje simpatije, ali ateist u meni se ne da), ali mogu ustvrditi da se moja mala mitologija pomalo razvija.

Teorija: Sudbina nam je zacrtala neki određeni put u životu. Ali ne ravnu crtu, nego nešto kao staglo, s milijon grananja. Sreća nam pofarba neke grančice šareno, ulašti taj putić, pa ako nađemo dovoljno mozga da odaberemo pravi put, bit će sve O.K.

Praksa: Jebeno! (Fortuna, crveni dresovi) prema Jebemti! (Moira, crni dresovi) – cca 50:50

Nije loša statistika...

Kad pogledate, ima ovo vjerovanje sve što jedna poštena religija mora imati.
Imamo tamnu i svijetlu stranu. Sudbinskog Belzebuba i Srećonosnog (koja riječ!) Metatrona.
Imamo i nedužnog smrtnika koji se ni kriv ni dužan našao točno pod laktovima dviju velesila tijekom obaranja ruku. Ti smrtnici smo mi. Doduše, ja sve više i više razmišljam o prodaji duše. Pogodite kome. Da, boginji Kučki. Jeftina sam, nije tajna.
Imamo hramove. Kockarnice i koncentracioni logori.
Imamo čak i pričest. A za to si malo razmislite što je.

Eto, skidam ateistički fazon. I nisam sigurna što to ja sad navlačim, ali bar je novo.

Što je zanimljivo, ulizujem se Fortuni, a ona je ipak podređena Sudbini. ipak je ona ta koja određuje gdje će se Srećica potruditi pa malo ulaštiti sletnu pistu za sretan put.

Image Hosted by ImageShack.us

Teška mi pitanja more glavu, a nemam moja dva jezera da me uljuljkaju u mirnu luku sna, ili da se barem utopim.
Sad me bude podnevna zvona.

Sluša se: cijeli dan peglam Bajagu, pa si dajem omora, i premazujem uši debelim slojevima tišine
Želi se: da lingvistika sama klizne u mozak
Osjeća se: ne mogu se skoncentrirati, stalno mi misli bježe na sedmi sedmoga, pa sam malo ljuta.
01:53 - K ( 6 ) - * Drž/Nedaj