|
trenutno mi je stvarno dobro u životu. ne mogu sjetiti nijedne stvari koja me muči i opterećuje. sve je baš oke.
postala sam prvašić. i sretna sam. u drugoj školi. shvatila sam da baš tu pripadam i da je baš to za mene. novi razred mi je oke, nastavnici su oke. imamo legendarnu profesoricu iz hrvatskog. kojoj još nisam zapamtila ime. ^^
rođendan mi je za manje od dva tjedna i najradije bih prespavala taj dan. kao da me nema. kao da ne postojim. a inače sam se uvijek veselila tom danu.
ipak, petnaest godina nije mala stvar.
sva sam si super i sva sam neopterećena. i odlučila sam da ću tako živjeti. neopterećeno. kao da mi nitko ništa ne može.
a može. ali to ću prešutjeti i praviti se da nitko ne zna.
prestala sam toliko brinuti o tome smijem li ili ne reći što osjećam, reći da volim. prestala sam razmišljati o tome što mi je zabranjeno činiti. a prije svega nekoliko dana to mi je sebi samoj bilo najčešće pitanje.
sad je jesen. i onda zima.
i ovo mjesto, ovaj blog je odsada službeno poput male kutijice za uspomene.
da se mogu okrenuti i vidjeti kako sam bila dobro i kako sam razmišljala.
ne mogu reći da sam sretna, niti da sam nesretna. dobro sam. ali stvarno dobro.
i volim ovaj blog. ^^
i sutra je otvorenje palacha. i ne dam nikome da mi pokvari taj dan. ^^
|
