negdje putem do uravnoteženosti sam izgubila Sebe. i odbijala sam priznati. htjela sam biti nešto bolje od sebe same. i borila sam se protiv Sebe.
naposljetku, čini se da sam ipak pobijedila.
nisam uravnotežena.
imam neki unutarnji mir u sebi, ali to nije uravnoteženost.
gubim se. neodlučna sam i zbunjena.
i sada ne znam. u glavi mi je samo jedna velika praznina.
a u srcu kao da se nakupilo previše toga.
držim u sebi previše osjećaja. a bojim se svakog pojedinačno.

kao da sebe ne mogu dovoljno uvjeriti u stvarnost i kao da odbijam vidjeti.
bojim se osjećaja. bojim se da će biti suviše jednostavno ako priznam.
ujutro sam se opet zaljubila u hendrixa.
i kao da imam negdje odakle krenuti.
prema početku.
više ni ne sanjarim kao prije.
provodim previše vremena u stvarnosti. i to mi se čini tako krivim.
hoću opet ležati na krevetu i slušati i razmišljati o ljudima i svemu. baš svemu.
dajem ime svojoj novoj sobi. zove se purple haze. moj novi tajanstveni svijet.
toliko se uspomena krije ovdje. toliko da se mogu prisjetiti gotovo točnog osjećaja kako je kada se dva zabranjena svijeta spoje...
Post je objavljen 09.09.2008. u 18:51 sati.