MATANOVIĆ ŠIRI LAŽI Ivo Matanović je lažac koji piše protiv HPC i njenog klera šireći laži. Smetaju mu pojedinci (dr.sc. Ilija Barjašić i mr.sc. Miljenko Marić) koji suportiraju hrvatsko zajedništvo. https://plus.google.com/+StjepanTokicSPLIT/posts http://pleternica.blogspot.com/2015/05/svirepi-napad-na-hrvatsku-pravoslavnu.html Zadarski list,28.05.2015.,objavio demantij Prema Zakonu o medijima objavite demantij informacija iz teksta pod naslovom „Koja je prava HPC?“ Ivo Matanović je lažac koji piše protiv HPC i njenog klera šireći laži. Smetaju mu pojedinci (dr.sc. Ilija Barjašić i mr.sc. Miljenko Marić) koji suportiraju hrvatsko zajedništvo. Isti je samo predsjednik Udruge hrvatskih pravoslavnih vjernika sa sjedištem u Murteru u Šibensko-kninskoj županiji, koji se agresivno suprostavlja priznanju HPC-a. Zadarska sredstva su već izvješćivala da je Matanović u komunizmu bio sudac porotnik. Također, isti je izbačen iz Udruge HOZ Jazovka zbog neistina o svojoj prošlosti. Lažno su predstavlja kao politički zatvorenik, bez obzira što je Ministarstvo pravosuđa utvrdilo da nije bio politički zatvorenik. Zajedno sa sinom Srećkom izbačen je iz HČSP-a zbog lažnog optuživanja, a isključen je i iz HAZUD-a jer se lažno predstavljao kao akademik.http://hrvatska-pravoslavna-crkva.com/?p=186 Koga uopće zanima Ivo Matanović iz Bosne-Srbija-Zadar neka pogleda na portalima „Tko je Ivo Matanović“ i njegovi poslodavci zadnjih 55-60 godina, isti su po svojoj biografiji, a što svjedoče i njegovi rođaci je za svaku osudu.http://koca111.blogspot.com/2014/01/tko-je-ivo-matanovic-ivo-matanovic.html#.VWdlRVKJi1s U Zadru, 26. svibnja 2015. godine Hrvatski novoizabrani biskup mons. Bonifacije Andrija Škulić |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST TITOVI POKLONICI I 2015. GODINE TRAŽE JOŠ MEDA Bivši i . . . okupatori - eksploatatori u Hrvatskoj su se sladili pa se i navikli, umislili da meda bez motike u Hrvatskoj mogu samo oni imati u nedogled. Prevarili su se, zapravo prevario ih je Tito - medij zlog duha u hrvatskim zemljama, prevario ih je i zanio pod „svjetlom“ baklje kao car smrti, kao što su mediji zla kroz povijest kako gdje, kako kada činili na Zemlji. Činjenica je da kao što baklja tako i bakljonoša kratko traju, tj. konačno; niti jedan varalica bakljonoša ne može pod svojom vrlo konačnom bakljom dijeliti unedogled nezarađeni med. Utoliko ga ima za neuredne budale dok im ne poruši bit, tj. njihovu dušu. Doduše, po svojoj slobodnoj volji, zbog materije, žrtvovali su svoju bit – dušu. Nisu to shvatili pa su zato propali kao i svi koji žrtvuju bitno – dušu – život zbog sladunjava privida i uvijek konačna. Sada, samo sjećajući se baklje i meda ( jer nema više duše niti meda ) prizivaju u pomoć svoga Tita, medija zla. Nisu svjesni da ih je prevario za život dok su pod njegovom bakljom umjesto rada, što priliči čovjeku, zbog kaplje meda postali sluge sotone, neradnici, proklete ubojice Hrvata u hrvatskim dvorištima u Hrvatskoj. Dakle, sada krezubi vampiri, krvavih očiju i ruku, izbezumljene kreature u Kumrovcu i 2015. godine traže još meda od Tita, zaboravili su da im je Tito – sotona već adekvatno dao meda u zalog za njihovu dušu, ostali su bez duše, a ni meda nema. Nikada više neće naći sebe u mraku, jer ih bakljonoša Tito više ne može osvijetliti – dogorjela im je njihova baklja. „Znaju“ kreature da im je Tito limitirao med, razmjerno koliko su činili zlo po Hrvatskoj, sada vrište u paklu – izazivaju Hrvate po navici i slave bakljonošu koji ih je prevario za život. Titovi poklonici kao žrtve zla i dalje su u službi smrti, skupili se od Triglava do Đevđelije i . . . , dogorjeli u paklu, ošamućeni sami sebi ne vjeruju da su pojeli med koji su dobili za vlastitu dušu, koji su zaradili ( kao ubojice Hrvata, svojim ustankom u Srbu, Borićevcima, Udbini, Zrinu i dr. . . ) na križnom putu od Blejburga do Skoplja i poslije do1990. godine diljem Hrvatske i . . . Suprotstavili su se Bogu - Stvoritelju, životu u Hrvatskoj. Tako bakljonoše zavode duše na Zemlji, tako oni koji su mu prodali dušu, dolaskom u Kumrovec misle da će im Tito dati još meda. Varaju se - za njih nema meda, nemaju dušu, za njih ima samo pakla. Očito baklja je varka, oruđe sotone, kao dogorjela krezubim ubojicama, krvavih očiju i ruku više ne osvjetljava, bila je samo za konačan put, ne znaju da je Kumrovec mediju zla poslužio onda, da je to prošlost, kao što su i oni, i opomena čovjeku na Zemlji. Moralne prepreke za njih ne postoje, i kada su sami u pitanju, očito što ih je i dovelo do rasula. Lunjaju i čine grešku za greškom, zbog bombona kompromitiraju i u zlo uvlače svoje sinove i unučad a da nisu svjesni. Tumarajući, umislili kako za njihova destruktivna ponašanja granice ne postoje, kao što misle i druge mafije. Potpomognuti novim liberalnim strujama, opet bi rušili samostalnu Hrvatsku, jer su potpuno izgubili ( suvremeni janjičari ) osjećaj za bitno. Zato oni kao zlo privlače kriminalne spodobe svih boja i iz drugih zemalja dajući im zaštitu i utočišta, doista ne poštuju nikakve ljudske vrijednosti, žive perverzno. Zdrave zajednice nikada ne licitiraju općim dobrom, kako bi to htjele devijantne skupine a kakvih je poprilično na hrvatskim prostorima - trovača hrvatskog bića s kojima se nema što pogađati već odlučno im se suprotstaviti. Dakle, proizlazi da su Titovi sljedbenici odraz neznanja, tj. mraka, kako o njima i njihova djela svjedoče - njihova Jugoslavija – velika Srbija, koja kako god je u krvi nastala tako se u krvi raspala, a poznato je da vampirima nikada dosta krvi. Odgovara im i ateizam, jer krezubim vampirima, krvavih ruku i očiju, pogoduje perverzno, šarenilo - privid, jer baš u tom neredu odbacili su moralne vrijednosti pa su dušu izgubili, jer im je postala balast i zato je nemaju. Stratišta Hrvata su i oko Kumrovca, a poznato je da se na mjesta zločina u agoniji zločinci moraju vraćati i posjećivati ih, jer krv zove, jer žrtve traže da se rasvijetli istina – da bude pravde. Imali pa sada nemaju, oni to smatraju kletvom, jer ne razumiju da im je zlo, zbog imati samo materiju, uzelo dušu na njihovu žalost ne razumiju da je zločincima, kada prestanu biti robovi materije otvoren put prema lustraciji. Tako je od Iskona, da se neredom i bombonima po vlastitoj volji uruši čovjek kao dobro. Titovi „borci“ za interese stranaca, i janjičari ubojice zbog osobne koristi, Hrvatima braniteljima iz zadnjeg domovinskog rata, mogu poslužiti samo kao opomena. Hrvatskim čuvarima dužnost je čuvati svoja ognjišta i Hrvatsku kao opće dobro. Titovi šumari su uzeli neka ponašanja iz životinjske gole egzistencije, čime su po volji automatski izgubili svojstva čovjeka, zapravo kada čovjek poželi postati nešto drugo umjesto što jest po sudbini – postane ništa, ne može biti ono što nije. Izazvala ih je gola egzistencija – materija prije svega, nisu odoljeli, željeli su se spustili u ravan gole egzistencije što očito i dalje pokazuju, tako se i prikazuju u hrvatskom Kumrovcu. Služe se nezgrapno životinjskim nagonom, stilom iz gole egzistencije životinja, pa im je sila pravda, kako su se i modificirali, u pravcu zla tako su se i urušili. Naročito kroz zadnje stoljeće pod parolom „ljevičarstva“, „ateizma“ i bezboštva u Hrvatsku su zla došla preko stranaca – uljeza onda i sada svih okupatora - eksploatatora koji su Hrvate porobljavali, a ne pomagali u životu. Svjesni Hrvati koji žive u Hrvatskoj od svoga rada, što i priliči čovjeku, trebali bi se dodatno angažirati, naročito kao čuvari. Samo lopovi žele da im se povijest ponavlja, i to razdoblja koja njima odgovaraju, koja oni smišljeno propagiraju i veličaju, zato su zbog privida i zatvoreni u krugu u kojem i okončaju, dok čistim dušama život teče dalje u beskonačno, što se zarađuje - zaslužuje u skladu sa Stvoriteljem, koji je uzor za sve mogućnosti radi spoznaje i zadovoljstva. Dok gola egzistencija u skladu s moralnim vrijednostima utoliko se pretpostavlja, i ništa više, ne biti rob materije znači po spoznaji biti čovjek i to je već zaslužena milost Stvoritelja. Zagreb - Zadar, 24. svibnja 2015. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Kritično stanje zadarskog gospodarstva odražava se i na proračun Grada Zadra Grad Zadar trenutno ima ukupni manjak prihoda i primitaka nad rashodima i izdacima u iznosu od čak 86 milijuna kuna. Manjak prihoda i primitaka nad rashodima i izdacima za prošlu godinu iznosi 11.557.507 kuna. Kada se taj manjak pribroji onima koji su zabilježeni prethodnih godina, Grad Zadar trenutno ima ukupni manjak prihoda i primitaka nad rashodima i izdacima u iznosu od čak 86 milijuna kuna. U posljednjih nekoliko godina Grad Zadar ima kontinuirano manjak prihoda u odnosu na rashode koji nisu praćeni visokim stopama rasta gospodarstva i upozorava na kritično stanje zadarskog gospodarstva što izaziva ozbiljnu zabrinutost jer ne može dugoročno gomilati svoje dugove, a da se pri tome ne suoči s velikim problemima. Za takvu situaciju odgovorni su ponajprije gradska vlast Grada Zadra. Do sada nisu puno pomogli da se zaustavi uništenje proizvodnje u gradu Zadru. Zbog toga nema novih stvaranja vrijednosti, nema otvaranja novih radnih mjesta pa prema tome ni izvoza niti rasta društvenog bruto proizvoda. Položaj gradskog proračuna je takav da gori ne može biti, ali da su sutra opet izbori za gradsku vlast opet bi ista garnitura pobjedila i tako u nedogled. Republika Hrvatska je postala specifična u svijetu da njezini političari koji su osuđeni ili su iza rešetaka ili pod istragama da pobjeđuju na izborima. Nema ništa drugo nego takve ljude kandidirati jer samo oni dobivaju izbore. Gdje postoji sustav korupcije i neodgovornosti i gdje se elita uspijeva održati na vlasti ne postoji normativna svrha izbora Zadar, 24. svibnja 2015. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA I SHZ PODRUŽNICA ZADAR, BENKOVAC I POLIČNIK PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Preko Zakona o financiranju političkih aktivnosti i izborne promidžbe uništavaju se hrvatske političke stranke Izvješćujemo hrvatsku javnost da ovih dana Općinsko državno odvjetništvo u Zadru upućuje pozive i šalje optužne prijedloge Prekršajnom sudu Zadar protiv SHZ i njihovih kandidata u vezi financiranja izborne promidžbe za lokalne izbore 2013. godine. SHZ za navedenu izbornu promižbu 2013. godine nije imao nikakvih sredstava bilo da se radilo o donacijama od države ili lokalne ili regionalne samouprave, kao i od drugih fizičkih osoba. Naše su objave u vezi izborne promidžbe i sada na stranicama SHZ-a, međutim to ODO Zadar ne interesira. ODO Zadar uopće ne prihvaća prigovore već sve odbija i šalje Prekršajnom sudu navodeći da to rade svim strankama kako se nitko ne bi bunio. Čak u pozivima Prekršajni sud navodi da se glavna rasprava može održati i donijeti presuda bez nazočnosti okrivljenika. To nije bilo ni u najvećim totalitarnim sustavima. Također, ODO Zadar dostavilo je optužne prijedloge osobama SHZ-a na koje se ne odnosi prijedlozi. Međutim, njima je samo do toga da netko zaprimi podnesak, a sve kako bi im prošao optužni prijedlog, sve s ciljem da se zastraši i kazni SHZ i njihovi čelnici. Sada je svima jasno da se preko Zakona o financiranju političkih aktivnosti i izborne promidžbe uništavaju hrvatske političke stranke, a naročito one koje daju najviše priopćenja protiv kriminala i korupcije. SHZ je Općinskom državnom odvjetništvu Zadar podnio više kaznenih prijava protiv kriminala i korupcije, a predmeti još nisu obrađeni i kod nekih je nastupila i zastara. Neki još stoje u ladicama i ne zna se tko je nadležan Općinsko ili Županijsko državno odvjetništvo. Iz priloženog je vidljivo koliko su brzi što se tiče kaznenih prijava koje je podnio SHZ, a čudno je da ODO Zadar kao institucija za progon počinitelja kaznenih djela još po navedenom nije ništa učinila. Suodgovorni ste po dužnostima koje obnašate! SHZ davno je upozoravala na propuste kažnjive po zakonima, ali i smjene pojedinaca koji po preuzetim dužnostima u vlasti nisu odgovorni. Neprihvatljivo je za SHZ kada se i dalje proturiječi logici zdravog razuma, a što se očigledno na hrvatskim prostorima potvrđuje urušavanje Hrvata na svim razinama. I gle čuda sada čitav državni aparat - Državno izborno povjerenstvo, ODO Zadar, policija i drugi, svi se iscrpljuju pozivaći i optužujući SHZ i njihove čelnike bez ikakvih argumenata. Još jednom napominjemo SHZ nije imao nikakvih sredstava za izbornu promidžbu 2013. godine. Kako objasniti ODO Zadar? Poslano 1. Hrvatskom saboru RH 2. Predsjedniku Hrvatske 3. Vladi Republike Hrvatske 4. Ministarstvo pravosuđa RH 5. Državnom odvjetništvu RH 6. Ministarstvu unutarnjih poslova RH 7. Prekršajnom sudu Zadar 8. Državnom izbornom povjerenstvu U Zadru, 20. svibnja 2015. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA I SHZ PODRUŽNICA ZADAR, BENKOVAC I POLIČNIK |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST IVO SANADER TISKAO MONOGRAFIJU INE Ivo Sanader proglašen je krivim u slučaju Hypo i INA-MOL, a interesantno je da je 1987. godine kao programski urednik izdavačke kuće „Logos“ izjavio u Slobodnoj Dalmaciji u tekstu pod naslovom „O izdanjima u gladnoj godini“ da su imali suradnju s privredom te da su zaključili ugovor o tiskanju monografije „INA-Petronafta“ i da su već ranije objavili monografije Antuna Masle i Branka Kovačevića. Također, u tekstu Sanader navodi da su uključeni i u projekt oživljavanja biblioteke „More“ gdje je formirana zajednička redakcija od suradnika „Logosa“ i Književnog kruga u čijoj su redakciji i predstavnici „Dalmacija-filma“, Vojnopomorske oblasti i Akademijina Zavoda u Splitu. Prilog: Članak O izdanjima u „gladnoj godini“, programski urednik „Logosa“ dr. Ivo Sanader govori..., Slobodna Dalmacija, od 14. lipnja 1987. godine Zagreb-Zadar, 19. svibnja 2015. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADARSKE ŽUPANIJE PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Inspekcija zaštite okoliša: Općina Vir i Zadarska županija još nisu postupili po rješenju, odnosno nisu uklonili otpad Dostavljamo hrvatskoj javnosti odgovor Ministarstva zaštite okoliša i prirode, Uprave za inspekcijske poslove u vezi odbacivanja otpada uz prometnicu na području Vira. Temeljem prijave SHZ-a (13.03.2015.) i građana, inspekcija zaštite okoliša pokrenula je upravni postupak protiv Općine Vir, odnosno donijela je rješenje kojim je Općini Vir naređeno uklanjanje i zbrinjavanje navedenog otpada, a ukoliko to ne učini Općina Vir isto je dužna učiniti Zadarska županija. Kontrolnim nadzorima u listopadu 2014. i svibnju 2015. godine je utvrđeno da niti Općina Vir, niti Zadarska županija nisu postupile po rješenju, odnosno nisu uklonili otpad sa predmetne lokacije te će se provesti daljnje aktivnosti vezano za postupak izvršenja rješenja o uklanjanju otpada. PRILOG: Obavijest o postupanju divljeg deponija na području Općine Vir Zadar-Vir, 18. svibnja 2015. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADARSKE ŽUPANIJE PRIOPĆENJE ZA JAVNOST U HRVATSKOJ NITKO NE KONTROLIRA SREDSTVA ZA IZGRADNJU VODOVODNE MREŽE Mještani u Novom naselju Paljuv u Općini Novigrad u Zadarskoj županiju i dalje nemaju vodu, a niti struju. Ljiljana i Drago Draženović u vezi rješavanja vode obratili su se Hrvatskim vodama čiji dopis dostavljamo javnosti. ---------- Proslijeđena poruka ---------- Šalje: Ljiljana Drazenovic Datum: 15. svibnja 2015. u 21:22 Predmet: Paljuv Prima: dunja.barisic@voda.hr Poštovana, Čule smo se telefonom te u svezi toga šaljem i ovim putem sve o problemu kojeg imamo. Prije 5 godina smo počeli graditi obiteljsku kuću u Paljuvu, općini Novigrad, Zadarsko zaleđe. Kuća je sagrađena, ali u Novom naselju Paljuv nemamo infrastrukturu koja je trebala biti. Općina Novigrad je prebacila dužnost gradnje vodovoda za Paljuv na Vodovod Zadar. I tu počinju problemi jer novac od gradnje vodovoda koji je započeo još prije 4 godine nije utrošen za vodovod. Prije 4 godine kad je započela gradnja naglo je i stala zbog toga što je firma koja je izvodila radove otišla u stečaj. Ne mogu shvatiti kako su Općina Novigrad i Vodovod Zadar mogli takav projekt povjeriti nekome tko je bio osuđen na stečaj. Naravno, novac su odmah usmjerili prema gradnji zida za nogometno igralište iako Paljuv nema nogometnu momčad. Taj famozni zid je koštao 500 000,00 kuna. I nitko nije kontrolirao ni općinu Novigrad, a niti gdje su sredstva koja su bila namijenjena za vodovod. Vodovod se opet gradi, ali da li će biti završen, čisto sumnjam. Da li netko uopće iz Hrvatskih voda kontrolira lokalne samouprave i Županije? Pa mi smo još 2010. godine platili Hrvatskim vodama doprinos kad smo počeli graditi kuću. I Hrvatske vode su nam opet kod legalizacije kuće poslali isti račun da platimo i žalili smo se prije 6 mjeseci i nitko da reagira. ALI VODE NEMAMO! Uvijek moramo nešto plaćati po 2 puta, a Vi nama ništa ne nudite. Mi smo budući kupci vode, ali o tome nitko ne razmišlja. Zašto vodovod u Paljuvu nije završen kad je i trebao i zašto će se raditi samo za jedan dio Paljuva, a ne za sve dijelove. Pa novaca je bilo. Molim Vas provjerite gdje je završio taj novac i kod koga te Vas molim da provjeravate zašto su ti radovi toliko skupi u lokalnim samoupravama. Zar smo mi u Novom naselju Paljuv građani drugog reda? Dosta je bilo rata prije 20 godina, kada Zadar i okolica nisu imali niti vode, a niti struje pa zar nas sadašnji čelnici u općinama drže za budale i obećavaju svašta pred izbore i tako godinama, a ne pružaju nam ništa za normalni život dostojan civilizacije. Stavite se u naš položaj, iako kako kažu- sit gladnom ne vjeruje, ali nemamo vode koja život znači. Naša kuća koja je sagrađena, a mi ne možemo tamo živjeti jer nemamo osnovne stvari-vodu i struju iako smo platili sve poreze, doprinose i slično i stavili smo instalacije za solarne kolektore koje ne možemo staviti do kraja jer nema infrastrukture te tako ne možemo aplicirati za subvenciju od države za obnovljive izvore energije. Pa Vi meni recite koga da tužimo od lokalnih šerifa pa do Vas u vašim službama, koji ne radite svoj posao kako treba? Molim Vas pomozite nam da imamo osnovne uvjete za život, dostojne ljudskosti. Hvala, Ljiljana i Drago Draženović Zadar, 17. svibnja 2015. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADARSKE ŽUPANIJE |
ANTIFAŠIZAM JE BEZNAĐE ALI I OPOMENA http://pokretzapreporodhrvatskogduha.hr/?view=cmt&newsid=00126#news Neuredni vlastodršci, i pored bezbroj mogućnosti, „politički“ stimuliraju korupciju skrivenu iza lažne demokracije. Time pokazuju da se kao nevjernici - izdajnici ne mogu spasiti sami od sebe. Ideja je od Stvoritelja dana čovjeku kako djelovati. Dakle, odmetnici su odraz ego želja koje nisu u skladu sa Životom, jer se pokazuju kao lažovi, lopovi ubojice, sa svim posljedicam, a samo da bi se okoristili i zadovoljili svoje nagone. Tu ih je očito dovela nevjera - oruđe zla, koja razara zajedništvo, što je zapravo antisloga. Kako tko sebe imenuje tako se po djelima predstavlja i odaziva: varalica vara, lažov laže, lopov krade, a ubojica ubija. Konkretno, eto tko su bili, kakvi su razbijači sloge – zajedništva hrvatskog. Oni s oznakom ubojice to čine i danas abortusima, drogom . . . u ovo moderno vrijeme brojčano je i više žrtava po Hrvatskoj nego u tragediji kod Bleiburga i na Križnom putu, o kojoj piše Rus - grof Nikolaj Tolstoj. Hrvati kao da nisu svijesni posljedica te tragedije koja im se dogodila. Također, Hrvati trebaju više znati o Rapalskom ugovoru da bi vidjeli tko i zašto je Italiji dao dijelove hrvatskog teritorija. Vampiri u Hrvatskoj sada su demaskirani kao lažovi, lopovi i ubojice . . , kao opomena, nisu obraćenici, znači da su gluhi i slijepi pa ne mogu šlušati ni vidjeti, a što je čovjeku savjet i pomoć Životu. . ., zaštita od nereda. Zato neka Um caruje, jer je sila kao pravda doslovce negacija čovjeka i. . . da čovjek ne bi po volji zaboravio svoju bit. Vidljiv si i tko si, pitaj sebe tko si i u čemu ustrajati. . . Vratimo se temi koja osvjetljava rušitelje sloge – zajedništva, koji sebe nazivaju stranim nazivom antifašisti, samo jer im je do sada to odgovaralo radi koristi, nakaradnih želja i sadističkog orgijanja po Hrvatskoj, što plaćaju Hrvati, a što proturiječi logici zdravog razuma, dovodi u iskušenje, i traži odlučnost. Što su radile ubojice Hrvatima nakon masakra Hrvate od 9. svibnja. 1945. godine, zašto su ubijali Hrvate i od 1918. godine do 1941. godine, zašto su na razne načine ubijali – desetkovali Hrvate do 1990. godine? Ali i od 1990. godine pa do danas razarači hrvatskog zajedništva, po uputama svojih mentora specijalnim ratovima uništavaju hrvatski narod. Pod krinkom demokracije hrvatskom narodu nikada kroz povijest, za tako kratko vremensko razdoblje od 1990. godine - do danas, nisu urušene vrijednosti . . . Da bi nakon svega, razarači hrvatske sloge - neki antifašisti sadistički vrijeđali rane koje su nanijeli Hrvatima dok su ih napadali i masakrirali na hrvatskim ognjištima, umišljaju da će, kao anti Hrvati, Hrvatima diktirati put u propast. . . da bi stvarali veliku Srbiju, Mađarsku, Italiju i. . . Za nevjerovati je koliko su se danas povampiriliri razarači hrvatskog bića. Zlorabeći toleranciju Hrvata, javljaju se neki novi razbijači hrvatskog zajedništva – snage, pomoću abortusa, iseljavanja, droge, destimuliranjm rada, . . . Eto kako bi neoantifašisti u skladu s okolnostima, perfidno kao stranci štitili Hrvate od Hrvata. Uglavnom, polupismeni vlastodršci ne razlikuju ideju od ideologije, po njima život ne teče u pravcu beskonačnog, jer su sami formalno konačni. Neće oni proći u beskonačno, već kao paraziti će okončati, dok u monotoniji - ideologiji orgijaju na račun drugoga . . . Koji apsurd, zlo, lude sebi umišljaju, pored kralja Tomislava, Ivana Paližne i drugih kroz povijest časnih Hrvata, da su oni - koji su. . , a istina jest, da su oni od 1918. – 1941. godine, od 1945. - 1990. godine, i dalje samo masakrirali hrvatski narod, zapravo su pakleni vampiri. Zato, predsjednici i svim Hrvatima i današnje stanje u Hrvatskoj može poslužiti kao alarmantna opomena, generacijski su odgovorni pred Bogom i narodom. Zato se treba odviknuti tendencioznih navika vampira koji su toliko navikavali narod u Hrvatskoj na nered. Radi usporedbe prilažemo kakva je hrvatska privreda bila 1941. – 1945. godine, dok je strani šumari antifašisti nisu razorili. Znači da za sada još Hrvati nisu dovoljno samokritični kada su u pitanju kriteriji po kojima bi hrvatska predsjednica funkcionirala radi zadovoljstva – života Hrvata. Kada ističe da je osnovno mjerilo za zadovoljstvo jednog naroda natalitet, koji je na ovim prostorima danas točno odraz rada i kretanja, obrađivanja zemlje i . ., dočiniti sudbinu, što je razlog za spoznati više. Očigledno je da se tu ne smije proturiječiti logici zdravog razuma, dakle predsjednica je odraz savjenika, koje je odabrala i koliko odabere radi koordiniranja. Prilog: 1. Gospodarstvo u Hrvatskoj 1941.- 1945., nagli razvoj unatoč ratu Zagreb – Zadar, svibanj 2015. godine. dr. sc. Ilija Barjašić Pedsjednik pokreta za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj ŽIVOT i Predstojnik HAZUD-a za poticanje nataliteta u Hrvatskoj |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST KRALJEVINA SHS RAPALSKIM UGOVOROM OSIGURALA GRANICE ITALIJI KAKVE NISU POSTOJALE NI ZA VRIJEME RIMSKIH CAREVA Evo dragi Hrvati tko se kockao s hrvatskim teritorijem kao što je bio Rapallski ugovor iz godine 1920. godine gdje je bio otrgnut dio teritorja od matice zemlje Hrvatske i priključen Italiji. Rapalski Ugovor su potpisali u ime Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca: Milenko R. Vesnić, predsjednik ministarskog savjeta, dr. Ante Trumbić, ministar inozemnih poslova i Kosta Stojanović, ministra financija, a u ime Kraljevine Italije: Giovanni Giolitti, predsjednik ministarskog savjeta i ministar unutrašnjih poslova, Carlo Sforza, ministar inozemnih poslova i prof. Ivanoe Benomi, ministar vojnog. Carlo Sforza u talijanskom parlamentu u vezi rapalskog ugovora je naveo: „ Mi smo osigurali granice julijskih Alpa na liniji kakva nije postojala ni za vrijeme rimskih careva i zajamčili Trstu široko i puno disanje koje će mu omogućiti da izvrši na istoku onu misiju na koju računa Italija. Istru smo upotpunili ne samo sa Lošinjem, nego i sa Cresom, te još više utvrdili puljsko uporište. Zadar se sjedinio sa Italijom, a italijanske manjine u Dalmaciji dobile su takve privilegije kakvih nije do sada priznala ni jedna europska pogodba za koju narodnu manjinu. Rijeci smo osigurali nezavisnost koja će zajamčiti napredovanje italijanstva i osigurati joj vezu sa Italijom preko širokoga pojasa na kopnu. Udarili smo čvrste temelje za snažan razvitak gospodarskih i kulturnih odnosa. Sve to čini sretan svršetak dvogodišnjih teških diplomatskih bojeva kroz koje smo vrijeme više puta mislili da ćemo se morati zadovoljiti s mnogo manjim uspjesima. Buduć da se onaj koji je imao biti strašan protivnik promijenio u prijatnoga političkog i gospodarskoga suradnika, Italija će bdjeti nad korišću svojom i susjedne države i nastojati da ne nastanu opet nenaravni dinastični konglomerati koji su ostavili neugodne uspomene u Rimu kao i u Beogradu.“* * Rapallski ugovor, F. Potočnjak, Zagreb, 1921.,str.59. RAPALLSKI UGOVOR Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevina Italija, u želji da ostvare režim međusobnog iskrenog prijateljstva i srdačnih odnosa za zajedničko dobro obaju naroda; Kraljevina Italija priznavajući u obrazovanju susjedne države postignuće jednoga od najuzvišenijih ciljeva rata koji je ona vodila; Njegovo Veličanstvo kralj Srba, Hrvata i Slovenaca imenovao je svojim punomoćnicima: gospodina Milenka R. Vesnića, predsjednika ministarskog savjeta; dra. Antu Trumbića, ministra inostranih poslova; gospodina Kostu Stojanovića, ministra financija; a Njegovo veličanstvo kralj Italije imenovao je svojim punomoćnicima: kavaljera Giovanni-a Giolitti-a, predsjednika ministarskog savjeta i ministra unutrašnjih poslova; conta Carla Sforzu, ministra inostranih poslova; prof. Ivanoe Benomi-a, ministra vojnog; koji, pošto su među sobom izmijenili svoje punomoći, koje su priznate za punovažne, ugovorili su slijedeće: Član I. Između Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevine Italije utvrđena je slijedeća granica: od vrha Peč (kota 1511), koji je zajednički trima granicama Italije, Austrije i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, do vrha Jalovec (kota 2643): linija koja se ima odrediti na terenu s općim pravcem sjever – jug i koja vodi preko kote 2272 (Ponca); od vrha Jalovec (kota 2643): linija koja ide vododijelnicom između sliva Soče i sliva Save Gorenjske do vrha Triglava (Tricorno) (kota 2863); zatim vododijelnicom između sliva Soče i sliva Bohinjke do sjeveroistočnih strana vrha Možice (kota 1602) preko kota 2348 (Lepatica), 2003 (Lanževica), 2086 (Kuk); od sjeveroistočnih strana vrha Možic do istočnih strana vrha Porezen (kota 1631): linija koja se ima odrediti na terenu s općim pravcem sjever – jug; od istočnih strana vrha Porezen (kota 1631) do zapadnih strana vrha Blegoš (kota 1562):linija koja se ima odrediti na terenu s općim pravcem zapad – istok, ostavljajući mjesto Davču Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, a mjesto D. Novake Italiji; od zapadnih strana vrha Blegoš (kota 1562) do istočnih strana vrha Bevk (kota 1050): linija koja se ima odrediti na terenu s općim pravcem sjeveroistok – jugozapad, ostavljajući mjesta Leskovicu, Kopanicu i Sovoden Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, a oba prijevoja Podlanišča Italiji; od istočnih strana vrha Bevk (kota 1050) do odmah zapadno od mjesta Hotedršice: linija koja se ima odrediti na terenu i koja ostavlja mjesta Javorjev Dol, Žiri, Opale, Hlevišče, Rovte, Hotedršicu, Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, a vrh Praprotno (kota 1006) i mjesto Bresnik, Vrsnik, Zavratec, Medvedje Brdo Italiji; odatle do mjesta Zelše: linija koja u početku ide zapadno od rova pored kolnog puta Hotedršica – Planina, ostavljajući mjesta Planinu, Unec, Zelše i Rakek Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca; od mjesta Zelše do Čabarske: linija koja se ima odrediti na terenu s općim pravcem sjeverozapad – jugoistok, a koja vodi prvo istočnim padinama brda Javornik (kota 1268), ostavljajući mjesta Dolenju Vas, Dolenje Jezero i Otok Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, a vrhove kota 875, 985, 963 Italiji; zatim istočnim padinama Bičke Gore (kota 1236) i Pleče Gore (kota 1067), ostavljajući Italiji mjesto Leskovu Dolinu i dvojne raskrsnice kote 912, zapadno od Shodnika i kote 1146, istočno od Cifre (kota 1399), i dolazi do Čabranske, koja ostaje na talijanskom teritoriju, zajedno s kolnim putem koji vodi istočnim padinama Snježnika, od Leskove Doline do Čabranske; od Čabranske do Griža (kota 502): linija koja se ima odrediti na terenu s općim pravcem sjeveroistok – jugozapad, koja prolazi istočno od vrha Trstenik (kota 1243), dodiruje kotu 817 jugoistočno od Suhova, prolazi južno od Židovja (kota 660), zatim istočno od Griža (kota 502), ostavljajući mjesta Klanu i Brezu Italiji, a mjesto Studenu Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca; od Griža (kota 502) do granice Države Rijeke: linija koja se ima odrediti na terenu i koja ima opći pravac sjever – jug do kolnog puta Rupa – Kastav, od prilike na pola puta između Jušića i Spinčića, zatim siječe ovaj put i, obuhvatajući sa zapada mjesta Mizere i Trinajstiće, koja ostaju Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, izbija na kolni put Matulje – Kastav iznad dvojne raskrsnice istočno od Matulja; izbija zatim na put Rijeka – Kastav na sjevernu granicu Slobodne Države Rijeka, i to točno na sjevernom rubu mjesta Rubeši (dvojna raskrsnica seoskog puta kod Tomatića, od prilike 500 metara južno od trojne raskrsnice koja se nalazi zapadno od Kastva). Ali, dok ne budu izrađeni redovni sastavci putova na talijanskom teritoriju, upotreba spomenutih putova i trojne raskrsnice zapadno od Kastva bit će potpuno slobodna kako za Kraljevinu Italiju tako i za Državu Rijeku. Član. II. Zadar (Zara) i niže opisani teritorij priznaju se za sastavni dio Kraljevine Italije. Teritorij Zadra pod talijanskim suverenitetom obuhvata: grad i poreznu općinu Zadar i porezne općine (odlomke) Arbanasi (Borgo Erizzo), Crno (Cerno), Bokanjac (Boccagnazzo) i dio porezne općine (odlomaka) Diklo utvrđen linijom koja, polazeći od mora oko 700 metara jugoistočno od sela Diklo, ide u pravoj liniji prema sjeveroistoku do kote 66 (Griž). Zasebna konvencija utvrdit će sve što se odnosi na izvršenje ovoga člana u pogledu općine zadarske i njenih odnosa s kotarom i s pokrajinom Dalmacijom i uredit će uzajamne odnose između teritorija dodijeljenog Kraljevini Italiji i ostatka teritorija koji je do sada bio sastavni dio iste općine, kotara i pokrajine a koji će pripasti Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, podrazumijevajući tu i pravičnu podjelu pokrajinskih i općinskih dobara i odnosnih arhiva. Član III. Priznaje se isto tako za sastavni dio Kraljevine Italije otoci Cres (Chreso) i Lošinj (Lussin) s omanjim otocima i školjima koji se nalaze u odnosnim sudskim kotarima, kao i omanji otoci i školji koji se nalaze u administrativnim granicama pokrajine Istre, u koliko je gornjim članovima dodijeljena Italiji, i otoci Lastovo (Lagosta) i Palagruža (Palagosa) s obližnjim otočićima. Svi ostali otoci, koji su pripadala bivšoj Austro-Ugarskoj Monarhiji, priznaju se za sastavni dio Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Član IV. Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevina Italija priznaju potpunu slobodu i nezavisnost Države Rijeka (Fiume) i obvezuju se da će ih vječno poštovati. Državu Rijeku sačinjavaju: a) corpus separatum, kao što je sada ograničen granicama grada i kotara Rijeke (Fiume); b) Jedan pojas teritorija prije istarskog, ograničen kako slijedi: na sjeveru: linijom koja se ima odrediti na terenu i koja, polazeći neposredno južno od mjesta Kastav, izbija na put Sv. Matija – Rijeka na granici corpus separatum-a, ostavljajući mjesta Srdoči i Hosti Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, a ostavljajući Državi Rijeci cio kolni put, koji, sjeverno od željeznice, preko Matulja i dvojne raskrsnice kote 377 zapadno od Kastva, vodi k Rupi; na zapadu: linijom koja od Matulja silazi na more kod Preluke, ostavljajući željezničku stanicu i mjesto Matulje u talijanskom teritoriju. Član V. Granična linija teritorija, o kojima je riječ u prethodnim članovima, bit će povučena na terenu od komisija za razgraničenje sastavljenih polovinom od delegata Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a polovinom od delegata Kraljevine Italije. U slučaju neslaganja bit će umoljen predsjednik Švicarske konfederacije za arbitražu, koja će biti izvršna. Radi jasnoće i veće točnosti ovom ugovoru je priložena jedna karta u razmjeru 1 : 200.000, na koju su naznačene granične linije o kojima je riječ u članovima I. i IV. Član VI. Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevina Italija sazvat će u toku dva mjeseca od dana stupanja na snagu ovog ugovora konferenciju sastavljenu od kompetentnih stručnjaka obiju zemalja. Ta konferencija imat će da u najkraćem roku podnese objema vladam određene prijedloge o svim mjerama podobnim da uspostave najsrdačnije privredne i financijske odnose između obje zemlje. Član VII. Vlada Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca izjavljuje, da priznaje u korist talijanskih državljana (i talijanskih interesa) u Dalmaciji slijedeće: 1. – Koncesije ekonomske prirode, učinjene od vlade i javnih ustanova država koje je naslijedila Kraljevina Srb, Hrvata i Slovenaca, talijanskim društvima ili državljanima, ili koje su ovi uživali na osnovu zakonito stečenih prava do na dan 12. novembra 1920., bit će u potpunosti poštovane, i vlada Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca obvezuje se, da će se pridržavati svih obveza, koje su pređašnje vlade uzele na sebe. 2. – Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca pristaje da Talijani, koji su do na dan 3.novembra 1918. bili pripadnici teritorija bivše Austro-Ugarske Monarhije, koji je na osnovu ugovora o miru s Austrijom i s Ugarskom, kao i na osnovu ovoga ugovora, priznat za sastavni dio Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, imaju pravo opcije za talijansko državljanstvo u toku godine dana od dana stupanja na snagu ovoga ugovora, i oslobađa ih se obveze da svoj domicil prenesu izvan teritorija naprijed navedene Kraljevine. Oni će zadržati slobodnu upotrebu svoga jezika i slobodno vršenje svojih vjerskih obreda sa svim pravima koja proizlaze iz ovih sloboda. 3. – Doktorati i drugi univerzitetski stepeni, koje su državljani Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca već postigli na univerzitetima ili na drugim zavodima za višu nastavu u Kraljevinu Italiji, bit će priznati od strane vlade Srba, Hrvata i Slovenaca kao punovažni na njenom teritoriju i dat će im profesionalna prava jednaka onima, koja potječu od doktorata i stepena stečenih na univerzitetima i na drugim zavodima za višu nastavu u kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Pitanje o važenju viših školskih studija, koje talijanski državljani budu svršili u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, a državljani Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u Italiji, bit će predmet naknadnih sporazuma. Član VIII. U interesu dobrih intelektualnih i moralnih odnosa između oba naroda, dvije vlade će zaključiti što prije konvenciju, koja će imati za cilj pojačanje prisnog obostranog razvitka kulturnih veza između dvije zemlje. Član IX. Ovaj ugovor sastavljen je u dva primjerka, jedan na srpsko-hrvatskom, drugi na talijanskom jeziku. U slučaju razmimoilaženja bit će mjerodavan talijanski tekst kao jezik poznat svim punomoćnicima. U potvrdu čega gore naznačeni punomoćnici potpisali su ovaj ugovor. Sačinjeno u Rapallu, 12. novembra 1920. Mil. R. Vesnić Dr. Ante Trumbić Kosta Stojanović Giovanni Giolitti C. Sforza Ivaneo Bonomi* * Stručni članak (uz 90. obljetnicu): Zadar i Rapallski ugovor, M.Diklić, Zavod za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 2010. Zadar, 14. svibnja 2015. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
RUSKO I SRPSKO PRAVOSLAVLJE NAREDILO UBOJSTVO HRVATA NA BLEIBURGU I KRIŽNOM PUTU http://www.jutarnji.hr/-britanski-ministar-harold-macmillan--seksualni-pervertit-koji-je-poslije-postao-premijer--naredio-je-da-se-hrvati-na-bleiburgu-moraju-izruciti-partizanima-/1346058/ Nikolaj Tolstoj: Titov komesar Simo Dubajić koji je sjedio nasred trga u Kočevju i izdavao zapovijedi za ubojstva tisuća ljudi. Sjećam se da mi je rekao da sa mnom razgovara jer sam pravoslavac, kao i on. Rekao mi je da moram shvatiti da je u to doba on bio komunist. Razgovor sa Simom Pokazuje mi snimku svog razgovora s Titovim komesarom Simom Dubajićem koji je sjedio nasred trga u Kočevju i izdavao zapovijedi za ubojstva tisuća ljudi. “Vrlo je otvoreno sa mnom razgovarao. Kada bolje razmislim, možda je malo skrenuo zbog te epizode u Sloveniji. Sjećam se da mi je rekao da sa mnom razgovara jer sam pravoslavac, kao i on. Rekao mi je da moram shvatiti da je u to doba on bio komunist. Da mu je Tito rekao da ubije vlastitu baku, on bi to s radošću učinio, rekao mi je. To sumira o kakvim se ljudima radilo”, govori. |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADARSKE ŽUPANIJE PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Osnovana Županijska organizacija SHZ-a, predsjednica Ljiljana Draženović Osnivačka izborna Skupština Županijske organizacije Stranke hrvatskog zajedništva održana je u subotu, 9. svibnja 2015. godine u Zadru. Za predsjednicu podružnice SHZ Zadarske županije jednoglasno je izabrana Ljiljana Draženović. Za zamjenicu predsjednice izabrana je Gordana Biljan. Za tajnika ŽO SHZ-a izabran je Goran Marinović, a za rizničara Gašpar Bilić. Za članove Upravnog odbora izabrani su Anđelko Kardum, Vinko Marić i Miljenko Morić. Novoizabrana predsjednica podružnice SHZ-a Zadarske županije Ljiljana Draženović, obratila se nazočnima. -Na području Zadarske županije djeluje više općinskih i gradskih podružnica SHZ-a te je sada ustrojena i županijska podružnica, a naš daljnji cilj je osnivanje novih podružnica i ogranaka kao i uključivanje mladih ljudi u stranku. Izbornoj Skupštini nazočio je i zamjenik predsjednika SHZ-a mr.sc. Miljenko Marić, koji je uručio članske iskaznici 10-orici novih članova te se osvrnuo da je Hrvatska već sad prezadužena država. - U posljednjih nekoliko godina rastuća inozemna zaduženost Republike Hrvatske izaziva ozbiljnu zabrinutost jer ni država ni pojedinac ne mogu dugoročno gomilati svoje dugove, a da se pri tome ne suoče s velikim problemima koji će dovesti do dužničke krize. Zabrinjavajući je rastući trend zaduživanja nije praćen odgovarajućim, bržim rastom gospodarske aktivnosti. Izračunati pokazatelji inozemne zaduženosti upozoravaju na kritično stanje hrvatskog gospodarstva. U Zadru, 10. svibnja 2015. godine Ljiljana Draženović predsjednica podružnice SHZ-a Zadarske županije |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST FAŠISTIČKO - ANTIFAŠISTIČKI STIL STOLJEĆIMA PROTIV HRVATA Hrvati su stoljećima žrtve okupatora i njihovih pomagača. U jednom vremenu okupator se pojavi pod nazivom fašizam drugi put antifašizam samo da bi zavarao s nazivom i stilom, ali ne i sadržajem. Okupatori su kulminacija zla za onog koga porobe. U prošlom stoljeću fašizam kao ideja zaživio je u Italiji, što asocira na talijansku riječ fascio koja u prijevodu na hrvatski jezik znači snop pruća, s tim što su tvorci ideji fašizma u sadržaju dodali da bi Talijani trebali biti složni kao okupatori pri osvajanju tuđih teritorija. Slično su se po formi i ostali okupatori pripremali a imali su svi isti - jednaki cilj. Tako su Hrvate pljačkali Mongoli, Mlečani, Turci, Talijani, Francuzi, Austrijanci, Mađari, Srbi, Slovenci i dr… Mlečani su, preko i uz pomoć Vatikana i križara dok su išli prema Jeruzalemu čuvati Isusov grob, okupirali Zadar i hrvatska područja. Nijemci opet kao okupatori udruženi skupa s Talijanima i Japancima osvajali su pod nazivom nacional- socijalizma. Dok Rusi, Srbi i drugi pod nazivom antifašizma - socijalizma osvajali su i pljačkali teritorije drugih naroda koliko su mogli. Između ostalih prikladno formiranih naziva za porobljavanje, Hrvatima su se oba ta naziva (fašizam i antifašizam), stavila kao teret kojim sotona i danas opterećuje mlade Hrvate. Prema samom kazivanju fašističko – antifašističke mašinerije, fašističko-antifašističko porobljavanje u Hrvatskoj pod tim nazivom počinje negdje još od 1918. godine. Ako su pod tim fašističko – antifašističkim nazivima neki narodi osvajali tuđe teritorije, što je istina: koga su to Hrvati okupirali i eksploatirali i kada, naročito kada se zna da je Hrvatska 1918. godine bila puno veća po površini teritorija 1918. - 1945. godine nego sada nakon rata sa Srbijom 1990. - 1995. godine. Otkuda tolika drskost prema hrvatskom biću dok ga se obezglavljuje – eksploatira prije i sada, dijeli na fašiste i antifašiste, i tako tendenciozno iscrpljuje naivan i nepismeni narod, kojem je već prešlo u naviku međusobno iscrpljivanje gdje nema pobjede. Kroz povijest uvijek je treća nepozvana fašističko-antifašistička strana zavađala Hrvate, potom bi ih okupirala i eksploatirala, što čini dosta uspješno i danas, a Hrvati kao grogi međusobno se optužuju i uništavaju bez ikakvog opravdanog razloga, stvaraju se podvajanja i tako urušava hrvatsko biće. Po stvaranom razlogu, Hrvate bi najprije obezglavljivali potom kao sluge uglavnom nesložne i neodlučne eksploatirali. Tako obezglavljeni nisu se znali braniti od fašizma ili antifašizma, ni onda kada su fašisti složno i najokrutnije ponižavali hrvatski narod i osvajali hrvatski teritorij, ni onda kada se pod nazivom antifašizma također eksploatiralo Hrvate i urušavalo Hrvatsku, što se čini i danas čak i više u odnosu na neke okupatore iz prošlosti. Zato i danas bi za Hrvate trebala biti životna pitanja, što se sve Hrvatima događalo dok su bili nesložni, koliko je žalosti bilo kada se razbijalo hrvatsko biće, komu je stalo do toga da se razbija, ako se zna da zlo razbija JEDNO, a dobro čuva JEDNO (cjelinu)? Činjenica je da su generacije Hrvata nastradale spletom okolnosti, iz neznanja, kao žrtve fašističko – antifašističkog osvajanja i eksploatiranja. Kakvi su ti „Hrvati“ koji i danas očito i najmlađu generaciju Hrvata smućuju i dijele na fašiste i antifašiste, makar ni jednima ni drugima nije do osvajanja tuđih teritorija. Što hoće ti zahrđali Hrvati, produžene ruke zla, produžene ruke fašističko-antifašističke zavjere. Valjda da ni ova generacija Hrvata nema pravo na život kao generacija, kao i puno generacija Hrvata kroz prošlost. Zna se da se zločinac vraća na mjesto zločina i po mogućnosti da i dalje čini zlo. Ipak, danas ohrabruje činjenica što su Hrvati više spoznali, poučeni po teškim posljedicama koje je uzrokovao fašizam i antifašizam koji su i kao stilovi okupatora silno narušili hrvatsko biće. Hrvati trebaju biti odlučni, okrenuti se budućnosti i životu, a ostaviti sve zablude kao pouku, u ime općeg, hrvatskim slijepcima treba pomoći, kao takvima po njihovoj sudbini, ukazati da ne mogu biti ni odgovorni ni vođe. Dok zdravim, ozbiljnim Hrvatima treba biti jasno da su odgovorni radi općeg dobra, da je samo individualno - egoistička orijentacija pogubna za obitelj, sela, gradove - jedan narod u cjelini. Zašto toliki krediti? Što to znači dovoditi u zabludu Hrvate da mogu živjeti od nerada, nije li to po novom fašističko - antifašističkom modelu prikladnom za ovo vrijeme, dok se očito podvaja i slabi hrvatsko biće. Nije li to fašizam i antifašizam na terenu koji prijete drugim stilom glavama Hrvata. Što to znači kada katolički biskup ističe kako u Hrvatskoj više vrijedi prst politike (nadamo se da je mislio bizantske) nego šaka . . . Što znači da vladari u Hrvatskoj i danas po modelu srpskog okupatora Hrvate (u emigraciji) dijele na fašiste i antifašiste? Što to znači da pojedinci u vladi parlamentarne stranke u Hrvatskoj dijele na fašističke i antifašističke? Dakle, istina tako tendenciozno dijele samo zahrđalo-onesviješćeni Hrvati, koji će ubuduće biti više pouka, ali i kraj svim njihovim prevarama i demagogijama. Zastupnici smrti doista sebe preko fašističko-antifašističke koalicije demonstriraju i međusobno suportiraju, ali kao da se u svojem orgijanju i agoniji i natječu koja će strana nanijeti više stradanja i patnji hrvatskom narodu. Doista se preko njih zlo demonstrira i sigurno nisu toga svjesni, sudeći zdravim razumom. Zato ubuduće biografija pojedinca i njegova djela neka budu viza kada su u pitanju važni i odgovorni poslovi u društvu, kao što to rade svi kulturni narodi. Demagozi su žarište nereda ponajprije iz sebe i za sebe, potom tendenciozni i zlonamjerni prema drugim zdravim bićima. Svojom propagandom su za individualno - egoističko kao sam Lucifer. Tu su oni navikli zbog svojih i po svojim materijalnim bogatstvima, tako prenoseći zarazu na druge – ako on može, mogu i ja imati avion umjesto pješačiti, i to je kao hit ukrasti avion, po tom se navikne na bestemeljnost, gubljenje životnih principa, uvjeta i navika za opće, pa ispadne da sam radi protiv sebe i drugog, zaveden, a što se i danas podržava i širi u svijetu. Dakle, riječ je o fašističkom i antifašističkom izdvajanju i odvajanju, pomoću svoje baklje, od izvora života, umjesto skupa što je garancija za individualno. Inverzijom, to izdvajanje pojedinca samo zbog sebe je, kako u kojem narodu, uhvatilo maha, začetak i početak udaljavanja od bitnog. Danas u Hrvatskoj ti individualni hirovi pojedinaca i dalje narušavaju opće, čak slave fašističke i antifašističke uzroke i posljedice kao uzor i pobjedu, ne shvaćaju to kao opomenu. Kao da znaju da je čovjekova vrlina i mana što se može navikavati kako na dobro tako i na zlo. Danas se sve vidi na terenu kada je u pitanju hrvatski narod kao žrtva – što je posljedica fašističko – antifašističke zavjere. Zagreb-Zadar, 9. svibnja 2015. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
UDRUGA BIVŠIH ZAPOSLENIKA «SOLIDARNOST» ZADAR Rikarda Katalenića-Jeretova 5 23 000 Zadar OIB: 91774566224 Kontakt br.mob: 092/2362408, 098 /194-2678 E-mail: solidarnostzadar@gmail.com PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Protuzakonita pretvorba i privatizacija Dalmatinske banke d.d. Zadar Udruga bivših zaposlenika «Solidarnost» Zadar traži reviziju protuzakonite pretvorbe i privatizacije Dalmatinske banke d.d. Zadar. Pretvorba, odnosno privatizacija u Dalmatinskoj banci d.d. Zadar u suprotnosti je sa zakonom. Donesene su ustavne odredbe i zakon da pretvorbeni kriminal i ratno profiterstvo ne zastarijevaju. Dionce su od dioničara otkupljivane po cijeni određenoj od strane banke i zatvarani dospjeli i nedospjeli krediti, dakle bez tržišne valorizacije stvarne cijene i daleko ispod knjigovodstvene vrijednosti, zbog čega nije poštivan ni Zakon o obveznim odnosima. Banka je prekršila materijalno pravo dioničara, nanijela im štetu i nije poštivala zakone u postupku prijenosa odnosno prodaje dionica. Banka je prisiljavala dioničare na prodaju dionica, odnosno prisiljavala je dioničare na ustupanje njihovih dionica banci kako bi na taj način izvršili prijeboj kreditnih obveza prema samoj banci i tako je Uprava banke dolazila do dionica za koje je već unaprijed imala predviđenog kupca i budućeg dioničara banke. Zbog toga je jedan od važnih strateških ciljeva Dalmatinske banke d.d., bilo ubrzanje procesa privatizacije restrukturiranjem tadašnjih dioničara koji su najvećim dijelom (preko 70%) i korisnici kredita. Takav model privatizacije ili ,,restrukturiranja dioničara" kako to lukavo naziva Uprava banke, ukazuje i na interesno pogodovanje određenom kupcu ili skupini kupaca za prodaju dionica banke. Iza cijelog projekta je stajala sama Uprava banke, a sve kako bi se dokopala većinskog paketa dionica. Ovo jasno ukazuje kako je Upava banke projektirala unaprijed nove vlasničke odnose unutar dioničara banke, te se odlučila za klasičnu reketarsku metodu prisiljavanja svjih komitenata i dioničara na prodaju osnivačke serije dionica Dalmatinske banke. Tadašnje vodeće strukture Narodne banke Hrvatske, odlučile su zaštititi bankarski kriminal u Dalmatinskoj banci, jer su naravno znali i za planove Uprave banke, koji su i nastali u suglasju sa vrhom Narodne banke Hrvatske (danas Hrvatska narodna banka). Narodna banka Hrvatske nije niti bila zainteresirana za pokretanje izvidnih radnja o mogućim protuzakonitostima u radu Dalmatinske banke. Potpuno je izvjesno da je ovakav model privatizacije banaka bio zapravo usklađen sa središnjom bankom, Narodnom bankom Hrvatske. Nema dvojbe kako se radilo o dobro osmišljenom projektu, kojem je cilj bio skoncentrirati vlasništvo nad bankama u Hrvatskoj u rukama određene interesne skupine koja bi onda nadzirala i upravljala financijskim i tijekovima kapitala u zemlji. Bio je to projektirani način, kako da se daleko od očiju javnosti, na potpuno netransparentan način osigura interesnim skupinama u Hrvatskoj vlasništvo nad hrvatskim bankama i pozicija financijske moći u zemlji, ili u pojedinim hrvatskim regijama. Iz ovoga je vidljivo kako je Narodna banka Hvatske smišljeno ignorirala očite nezakonitosti u poslovanju pojedinih banaka, te je na taj način odobravala sumnjive privatizacije i prodaje hrvatskih banaka pojedinim interesnim skupinama. U svim nadležnim institucijama postojao je svojevrsni dogovor kako se po pitanju nezakonite privatizacije Dalmatinske banke Zadar, jednostavno, neće poduzeti ništa. Na taj su način nadležne državne insitucije dale pokriće kriminalnoj pretvorbi i privatizaciji te banke. Prije svega radi se o Narodnoj banci Hrvatske (danas Hrvatskoj narodnoj banci), Državnom odvjetništvu RH, bivšem Hrvatskom fondu za privatizaciju i ostalih nadležnih. Šutnja tih institucija još je čudnija kada znamo da su oštećeni dioničari Dalmatinske banke, uglavnom bila javna poduzeća i poduzeća u većinskom državnom vlasništvu. Drugim riječima, kriminalom u pretvorbi i privatizaciji Dalmatinske banke izravno je oštećena država, koja je kroz vlasnički portfelj u poduzećima de facto bila većinski vlasnik te banke. Dalmatinska banka d.d. iz Zadra je pravna sljednica Komunalne banke koja je utemeljena 1957. godine. U skladu s tadašnjim zakonskim propisima transformira se 1965. godine u Komercijalnu banku, da bi u prosincu 1989. godine bila registrirana kao dioničko društvo pod nazivom Dalmatinska banka d.d. Sada je u stranom vlasništvu pod nazivom OTP banka. Tijekom pretvorbe bivših društvenih poduzeća u RH, njihove milijunske vrijedne nekretnine prodavane su manipulacijama i kreditima s fiktivnim pokrićima. Dalmatinska banka d.d. Zadar za dionice navedenih poduzeća izdavala je fiktivne potvrde o vlasništvu nad njima određenim «izabranim» pojedincima u kojima je stajalo da su potraživanja podmirena prema Fondu za privatizaciju i da su sredstva doznačena na račun Fonda za privatizaciju. Međutim, banka nije nikad sredstva proslijeđivala u fond čime je oštećena Republika Hrvatska, a koristi je imala banka i određeni pojedinci koji su enormne svote novca prebacili na svoje privatne račune. Osnivače Komercijalne banke Zadar su u pretvorbi svi manje-više uništeni s fiktivnim potvrdama od strane banke čime je gospodarstvo u Zadarskoj županiji potpuno uništeno, odnosno ugasili su tvorničku i poljoprivrednu proizvodnju. UNIŠTENI OSNIVAČI BIVŠE KOMERCIJALNE BANKE ZADAR Udružena banka Hrvatske - Komercijalna banka, osnovna banka Zadar (1987. godine) Osnivači Komercijalne banke Zadar su sljedeći: 1. ››Adria‹‹ - radna organizacija za ulov i preradu ribe – OOUR ››Prerada ribe‹‹ - Zadar, 2. ››Adria‹‹ - radna organizacija za ulov i preradu ribe – OOUR ››Ulov ribe, remont brodova‹‹ - Kali, 3. ››Adria‹‹ - radna organizacija za ulov i preradu ribe – Radna zajednica zajedničke službe – Zadar, 4. ››Aerodrom Zadar‹‹- radna organizacija za obavljanje aerodromskih usluga – Zadar, 5. Radna organizacija ››Autohrvatska‹‹ Zagreb – OOUR ››Auto-kuća‹‹ - Zadar, 6. Radna organizacija ››Badel‹‹ Zagreb – OOUR ››Vinarija Benkovac‹‹ - Benkovac, 7. Tekstilni kombinat ››Boris Kidrič‹‹ - OOUR ››Dorada‹‹ - Zadar, 8. Tekstilni kombinat ››Boris Kidrič‹‹ - OOUR ››Končaonica‹‹ - Zadar, 9. Tekstilni kombinat ››Boris Kidrič‹‹ - OOUR ››Krep končaonica‹‹ - Zadar, 10. Tekstilni kombinat ››Boris Kidrič‹‹ - OOUR ››Konfekcija‹‹ - Zadar, 11. Tekstilni kombinat ››Boris Kidrič‹‹ - OOUR ››Pomoćne radionice‹‹ - Zadar, 12. Tekstilni kombinat ››Boris Kidrič‹‹ - OOUR ››Predionica‹‹ - Zadar, 13. Tekstilni kombinat ››Boris Kidrič‹‹ - OOUR ››Tkaonica‹‹ - Zadar, 14. Radna organizacija ››Bukovčanka‹‹ – Obrovac, 15. ››Cenmar‹‹ radna organizacija za uzgoj ribe, rakova i školjaka – Zadar, 16. ››Crnika‹‹ - Tvornica namještaja – Kali, 17. Komunalna radna organizacija ››Čistoća‹‹ - Zadar, 18. Radna organizacija ››Danilo Štampalija‹‹ - OOUR ››Mlin‹‹ - Zadar, 19. Radna organizacija ››Dalmatinski rudnici boksita‹‹ - Obrovac, 20. Radna organizacija ››Danilo Štampalija‹‹ - OOUR ››Tvornica kruha‹‹ - Zadar, 21. Dom zdravlja ››Dr Jovo Jurković‹‹ - Benkovac, 22. ››Duhanprodukt‹‹ - Zagreb – radna organizacija ››Tvornica duhana‹‹ - Zadar, 23. Radna organizacija ››Elka‹‹ - Zagreb – OOUR ››Metalna užarija‹‹ - Zadar, 24. Radna organizacija ››Elektrodalmacija‹‹ - Split – OOUR ››Elektra‹‹ - Zadar, 25. Radna organizacija ››Elektroprivreda‹‹ - Split – OOUR RHE – Obrovac, 26. Radna organizacija ››Elektromehanika - Sklad‹‹ - OOUR ››Bravarija‹‹ - Zadar, 27. Radna organizacija ››Elektromehanika - Sklad‹‹ - OOUR ››Centralno grijanje‹‹ - Zadar, 28. Radna organizacija ››Elektromehanika - Sklad‹‹ - OOUR ››Elektroinstalacija‹‹ - Zadar, 29. Radna organizacija ››Elektromehanika - Sklad‹‹ - OOUR ››Vodoinstalacija‹‹ - Zadar, 30. Radna organizacija ››Elektronika‹‹ - Zadar, 31. Fond za društveno - ekonomski razvoj općine Obrovac, 32. Radna organizacija ››Gramat‹‹ - Zagreb – OOUR ››Veletrgovina‹‹ - Zadar, 33. ››Jadera‹‹ - radna organizacija za hotelske i ugostiteljske usluge – OOUR ››Central‹‹ - Zadar, 34. ››Jadera‹‹ - radna organizacija za hotelske i ugostiteljske usluge – OOUR ››Hoteli‹‹ - Zadar, 35. ››Jadera‹‹ HTP – OOUR ››Punta skala‹‹ turističko naselje – Zadar, 36. Građevinska radna organizacija ››Jadran‹‹ - Zadar, 37. ››Jadranka‹‹ - Tvornica tjestenine – Zadar, 38. SOUR JTP Radna organizacija ››Brodogradilište Zadar‹‹ - Kali, 39. SOUR JTP Radna organizacija pomorskog prometa, unutrašnje i vanjske trgovine ›› Jugotanker‹‹ - Zadar, 40. SOUR JTP Organizacija ››Tankerkomerc‹‹ - Zadar, 41. SOUR JTP Hotelsko-turistička radna organizacija ››Turisthotel‹‹ - Zadar, 42. ››Kepol‹‹ - radna organizacija za proizvodnju i preradu kemikalija, elastomera i polimera – Zadar, 43. Radna organizacija ››Komunalac‹‹ - Benkovac, 44. ››Kondal‹‹ - poduzeće za izradu odjevnih predmeta – Zadar, 45. KRO ››Liburnija‹‹ - Zadar, 46. Radna organizacija ››Luka‹‹ - Zadar, 47. Radna organizacija ››Ljekarna‹‹ - Zadar, 48. Radna organizacija ››Maraska‹‹ - Zadar, 49. ››Mardešić‹‹ dalmatinska tvornica ribljih konzervi – Sali, 50. Medicinski centar Zadar – OOUR ››Opća bolnica‹‹ - Zadar, 51. Medicinski centar Zadar – OOUR ››Primarna zdravstvena zaštita‹‹ - Zadar, 52. Medicinski centar Zadar – OOUR ››Psihijatrija‹‹ - Zemunik, 53. Radna organizacija ››Mehanizacija‹‹ - Zadar, 54. ››Mesopromet‹‹ - poduzeće za promet mesom i mesnim prerađevinama – Zadar, 55. ››Mljekara‹‹ - radna organizacija za preradu mlijeka – Zadar, 56. Radna organizacija «Napredak – Zadar, 57. Radna organizacija «Narodni list» - OOUR «Grafička djelatnost» - Zadar, 58. Radna organizacija «Narodni list» - OOUR «Novinsko izdavačka djelatnost» - Zadar, 59. Komunalna radna organizacija «Nasadi» - Zadar, 60. Radna organizacija «Otočanka» - OOUR za proizvodnju pređe, tkanina, tepiha i tekstilne ambalaže – Zadar, 61. Radna organizacija «Otočanka» - OOUR za proizvodnju užadi, i veziva – Zadar, 62. Radna organizacija «Ponos» - Zadar, 63. Projektno poduzeće «Donat» - Zadar, 64. Psihijatrijska bolnica - Ugljan, 65. Radna organizacija PTT prometa Zadar – OOUR PTT Zadar, 66. Radna organizacija PTT prometa Zadar – OOUR PTT Benkovac, 67. Radna organizacija PTT prometa Zadar – OOUR PTT Biograd, 68. Radna organizacija PTT prometa Zadar – OOUR PTT Obrovac, 69. «Put» - radna organizacija za održavanje cesta i izgradnju – Zadar, 70. Poljoprivredna zadruga «Budućnost» - Zemunik, 71. Poljoprivredna zadruga «Iskra» - Vir, 72. Poljoprivredna zadruga «Preko» - Preko, 73. Poljoprivredna zadruga «Privlaka» - Privlaka, 74. Poljoprivredna zadruga «Ravni Kotari» - Škabrnja, 75. Poljoprivredna zadruga «Sloga» - Kukljica, 76. Poljoprivredna zadruga «Vukšić» - Vukšić, 77. «Radnik» - građevinsko poduzeće – OOUR «Građenje» - Benkovac, 78. «Radnik» - građevinsko poduzeće – OOUR «IGM» - Benkovac, 79. SIZ za ceste općine Obrovac – Obrovac, 80. SIZ fizičke kulture općine Zadar – Zadar, 81. SIZ za komunalno – stambenu izgradnju Obrovac – Obrovac, 82. SIZ zdravstva i zdravstvenog osiguranja radnika i poljoprivrednika Obrovac – Obrovac, 83. SIZ za komunalnu djelatnost Benkovac – Benkovac, 84. ZSIZ u stambeno – komunalnoj djelatnosti – Zadar, 85. Solana «Gojko Maštrović» - Nin, 86. SOUR «Jugoplastika» - Split – Radna organizacija «OJO» - Split – OOUR «Proizvodnja kožne obuće» - Benkovac, 87. SOUR PK «Zadar» - Radna organizacija «Agroprodukt» - OOUR «Prerada» - Zadar, 88. SOUR PK «Zadar» - Radna organizacija «Plodine» - OOUR «Promet» - Zadar, 89. SOUR PK «Zadar» - Radna organizacija «Voćarstvo-vinogradarstvo» - Zadar, 90. «Sunturist» - radna organizacija za obavljanje turističkih usluga – Zadar, 91. Šumsko gospodarstvo «Dalmacija» - Split – OOUR «Šumarija» - Zadar, 92. Radna organizacija «Tekstil» - Zadar, 93. «3. novembar» - radna organizacija ugostiteljstva i trgovine – Obrovac, 94. «TRIO» - Trikotaža – Obrovac, 95. Tržna uprava – Zadar, 96. Tvornica kože – radna organizacija za preradu kože – Zadar, 97. Tvornica za preradu soje – Zadar, 98. SAS – radna organizacija za proizvodnju specijalnih alatnih strojeva – Zadar, 99. «Ugostiteljstvo» - radna organizacija za održavanje ugostiteljskih usluga – Benkovac, 100. Radna organizacija «Vinilplastika» - industrija plastičnih masa – OOUR «Kemoplast» – Zadar, 101. Radna organizacija «Vinilplastika» - industrija plastičnih masa – OOUR «Viplaz» – Zadar, 102. Radna organizacija «Vinilplastika» - industrija plastičnih masa – OOUR «Polikem» – Zadar, 103. Radna organizacija «Vinilplastika» - industrija plastičnih masa – OOUR Zdravstvena stanica, 104. Radna organizacija «Vlado Bagat» – OOUR «Alpa» – Zadar, 105. Radna organizacija «Vlado Bagat» – OOUR «Elektroinstalateri» – Zadar, 106. Radna organizacija «Vlado Bagat» – OOUR «Trgovina» – Zadar, 107. Radna organizacija «Vlado Bagat» – OOUR «Tvornica drvnih proizvoda» – Zadar, 108. Radna organizacija «Vlado Bagat» – OOUR «Tvornica plinskih armatura» – Nin, 109. Radna organizacija «Vlado Bagat» – OOUR «Tvornica šivaćih strojeva» – Zadar, 110. Radna organizacija «Vodovodi sjeverne Dalmacije» – OOUR «Izgradnja» – Zadar, 111. Radna organizacija «Vodovodi sjeverne Dalmacije» – OOUR «Proizvodnja i raspodjela vode» – Zadar, 112. Građevinska radna organizacija «Zadar» – OOUR «Građevna djelatnost» – Zadar, 113. Građevinska radna organizacija «Zadar» – OOUR «Zanatska djelatnost» – Zadar, 114. Radna organizacija «Zadar – Film» – Zadar, 115. Radna organizacija «Zadranka» – OOUR «Maloprodaja» – Zadar, 116. Radna organizacija «Zadranka» – OOUR «Veletrgovina» – Zadar, 117. Zavod za urbanizam – Zadar, 118. Zavod za zaštitu zdravlja – Zadar, 119. Radna organizacija «Kamen» – Obrovac, 120. Građevinska radna organizacija «Kimont» – Benkovac, 121. Poljoprivredna zadruga «Ražanac» – Ražanac, 122. Poljoprivredna zadruga «Sukošanka» – Sukošan, 123. Radna organizacija «Teh – projekt» – Rijeka – Poslovna jedinica Zadar. Marta Anđel, sudska vještakinja za financije: Tko je 1995. godine u Dalmatinskoj banci prisvojio državne milijune? Tečaj koji je stavljen u aneks ugovoru je manipuliranje. U konačnici oštećena je Republika Hrvatska, a okoristila se Dalmatinska banka koja nije doznačila primljena sredstva na račun Fonda za privatizaciju - Marta Anđel, sudska vještakinja za financije Svjedočenjem sudskih vještakinja za financije Marte Anđel i Majde Korljan nastavljeno je suđenje poznatim zadarskim gospodarstvenicima Marinku Vukševiću (47) i Đenku Perošu (64) protiv kojih se na Županijskom sudu u Zadru godinama već vodi postupak zbog niza kaznenih djela iz područja gospodarskog poslovanja. Vrsna i priznata sudska vještakinja za financije Marta Anđel u svojoj je stručnoj ekspertizi iznijela do sada nepoznate, ali i neutužene milijunske malverzacije u pretvorbi poduzeća Prigorka promet i Vrana d.o.o. kojima je državni proračun oštećen za milijunske iznose. - Najprije je neosnovano umanjen temeljni kapital tvrtke Prigorka promet, a potom je Đenko Peroš otkupio četiri paketa dionica od najvećih dioničara. Tri paketa prenesena su na Prigorku, dok četvrti, onaj na ime Mirjane Škare nije. Time je tvrtka oštećena za iznos od 4,8 milijuna kuna, a za isti taj iznos okoristio se Peroš. Nadalje, Hrvatski fond za privatizaciju sačinio je četiri aneksa ugovoru u koje su uneseni krivi podaci, a slijedom te greške proizišlo je da Peroš Fondu treba uplatiti 18 puta manji iznos od stvarnog - kazala je Anđel pojasnivši potom kako je sačinjavajući svoje mišljenje o pretvorbi tih poduzeća naišla na podatak koji se tiče i njezina prijašnjeg posla u Narodnoj banci gdje je izračunavala tečaj kune, odnosno hrvatskih dinara u odnosu na tadašnje njemačke marke (DEM). - Tečaj kune na dan potpisivanja aneksa bio je 3,7 za jednu DEM, a u aneks je uneseno 0,205 što nikada nije bilo. To je 18 puta manji iznos iz čega nadalje proizlazi da bi se Peroš takvim ugovorom okoristio za gotovo deset milijuna kuna. Međutim, kada sam radeći ovo vještvo u Agenciji za upravljanje državnom imovinom zatražila dokumentaciju i kartice iz kojih bih vidjela kada je i koliko Peroš Fondu zapravo platio, pokazalo se da takva dokumentacija ne postoji te da taj novac nikada nije niti uplaćen na račun Fonda - posvjedočila je Anđel navodeći nadalje da je na taj način državni proračun oštećen za iznos od 1,5 milijuna tadašnjih DEM, odnosno nešto manje od šest milijuna kuna što je sredinom 90-ih godina bio znatan iznos. Anđel je odgovarajući na pitanja tužiteljstva, obrane i raspravnog suca Borisa Radmana pojasnila da je novac preračunat u kune skinut s Peroševa računa u Dalmatinskoj banci, ali da je u Agenciji za upravljanje državnom imovinom doznala kako taj iznos Dalmatinska banka ni do danas nije uplatila Fondu. Na upit suca Radmana tko se tu okoristio, a tko je oštećen vještakinja je odgovorila: - Tečaj koji je stavljen u aneks ugovoru je zapravo manipuliranje kako bi se nekom priskrbila nepripadajuća korist. U konačnici oštećena je Republika Hrvatska, a okoristila se Dalmatinska banka koja nije doznačila primljena sredstva na račun Fonda za privatizaciju. Također, napomenula je da je Peroš nakon potpisivanja aneksa i naloga za isplatu Fondu u Dalmatinskoj banci dobio potvrde o vlasništvu nad dionicama što je moguće jedino kada su potraživanja podmirena, a kako je to moguće i tko mu ih je izdao, nije mogla komentirati već je istaknula da je to stvar koju trebaju istražiti za to zadužene službe. POSLANO: 1. Hrvatska narodna banka Trg hrvatskih velikana 3 10002 Zagreb 2. Državni ured za reviziju Tkalčićeva 19 10 000 Zagreb 3. OTP banka d.d. Domovinskog rata 3 23000 Zadar 4. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske Gajeva 30a 10 000 Zagreb U Zadru, 8. svibnja 2015. godine Predsjednik UDRUGE BIVŠIH ZAPOSLENIKA SOLIDARNOST ZADAR Petar Smokrović |
BUDIMIR LONČAR: ANKICI TUĐMAN POMOĆNICI NAČELNICE ZA KADROVSKU SLUŽBU PREDAO SAM 1949. POTREBNU DOKUMENTACIJU - Tuđman je radio u Generalštabu, a njegova supruga Ankica u kadrovskom odjeljenju u Ministarstvu vanjskih poslova. Kada sam 1949. došao u Ministarstvo, njoj sam predao potrebnu dokumentaciju. Ona je bila pomoćnica načelnice za kadrovsku službu. EKSKLUZIVNA ISPOVIJEST BUDIMIRA LONČARA (91) ZA JUTARNJI 'Mojih 50 godina prijateljstva s Franjom Tuđmanom' http://www.jutarnji.hr/budimir-loncar--mojih-50-godina-prijateljstva-s-francekom-tudmanom/1341684/ Budimir Lončar (91), posljednji ministar vanjskih poslova Jugoslavije te veleposlanik bivše države u Indoneziji, Njemačkoj i SAD-u, koji je bio prijatelj i suradnik prvog predsjednika Franje Tuđmana, a potom savjetnik za vanjsku politiku predsjednicima Stjepanu Mesiću i Ivi Josipoviću, u velikom biografskom intervjuu koji će Jutarnji list objaviti u pet nastavaka prvi put govori o svojoj diplomatskoj karijeri koja traje od 1949. i u kojoj se susretao i prijateljevao s najpoznatijim imenima svjetske politike. U prvom nastavku podrobno analizira svoj odnos s prvim hrvatskim predsjednikom U Hrvatskoj, sasvim sigurno, nema osobe koja je poput Budimira Lončara - veleposlanika bivše države u Indoneziji, Njemačkoj i Sjedinjenim Američkim Državama, potom ministra vanjskih poslova, te nakon toga posebnog izaslanika glavnog tajnika UN-a za nesvrstane i zemlje u razvoju - srela i razgovarala (s mnogima i prijateljevala) s toliko važnih, utjecajnih i moćnih svjetskih lidera. Willy Brandt, George W. Bush stariji, Richard Nixon, Jimmy Carter, Ronald Reagan, George Kennan, Margaret Thatcher, Helmut Kohl, Michel Rocard, Claude Cheysson, Hans-Dietrich Genscher, Mihail Gorbačov, Václav Havel, Giulio Andreotti, Butros Butros-Gali, Pérez de Cuéllar, Jaser Arafat, Sadam Husein, Fidel Castro, Rajiv Gandhi, Muammar al-Gaddafi, Gamal Abdel Naser, Juan Carlos, papa Ivan Pavao II., kardinal Agostino Casaroli, Cyrus Vance, Henry Kissinger, David Rockefeller, Ban Ki-moon, Jacques Delors… samo su neki od njih. Moglo bi se nabrajati u nedogled. Bio je na mjestima koje običan čovjek može vidjeti samo izvana i izdaleka - od Bijele kuće, Kremlja, do Palais de l'Élysée ili Downing Street 10. U gomili fotografija - samo malom dijelu osobne arhive - zabilježene su stotine i stotine susreta koje je imao, od bilateralnih, do onih kada je bio u važnim misijama ili na značajnim međunarodnim konferencijama koje su okupljale najmoćnije lidere svijeta. Kad je pak riječ o jugoslavenskim političarima, nema - doslovce - ni jednog važnijeg s kojim se nije sreo, razgovarao, surađivao, s nekima i prijateljevao. Od Josipa Broza Tita, preko Koče Popovića, Marka Nikezića, Mirka Tepavca, Ante Markovića (u čijoj je Vladi sjedio zajedno s Veljkom Kadijevićem), pa sve do Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića. Bio je desetljećima u samom vrhu države koja se raspala u krvavom ratu, čemu je svjedočio. Poslije, u samostalnoj Hrvatskoj, na Pantovčaku, bio je posebni savjetnik za vanjsku politiku predsjedniku Stjepanu Mesiću, u njegovu drugom mandatu, a predsjedao je i Vijećem za međunarodne odnose predsjednika Ive Josipovića. S Budimirom Lončarom razgovarao sam desetak sati, u više navrata, u njegovu stanu na zagrebačkom Kaptolu. Događaje, mjesta i imena sipa iz rukava, savršeno se sjeća o čemu je s kim razgovarao, pamti detalje, izvrsno analizira, ali i sjajno tumači povijesni kontekst događajâ, njihovu povezanost i međusobni utjecaj. Govori polako, brižljivo odvagujući svaku riječ, što je odlika dobro ispečenog diplomatskog zanata i posla u kojem je bio desetljećima. Razgovor s Budimirom Lončarom počinjemo o temi oko koje se i danas vode kontroverzne rasprave, a njega optužuje da snosi odgovornost što je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda 1991. donijelo odluku o embargu na uvoz oružja u Jugoslaviju, čime je, u vrijeme rata koji je poveo Slobodan Milošević - a priklonila mu se i JNA - Hrvatska bila teško pogođena, bez oružja i mogućnosti da se odupre krvavoj agresiji. Lončar odlučno objašnjava kako je istina posve drugačija. Na embargu su inzistirali Amerikanci. Tadašnji državni tajnik James Baker imao je informaciju kako je JNA dogovorila uvoz oružja iz SSSR-a u vrijednosti od dvije milijarde dolara, pa se embargom željela spriječiti nabavka suvremene vojne opreme i oružja. - Embargo je prije svega bio usmjeren na to da spriječi naoružavanje JNA, za Hrvatsku je ionako bio irelevantan - objašnjava Lončar - jer ona tada, kao ni druge republike, još nije bila suverena i nije mogla legalno uvoziti oružje. Činilo se to, međutim, na druge načine. Uvođenjem embarga htjelo se dati i podršku lordu Carringtonu i haaškoj Konferenciji o Jugoslaviji i takvim “dvotračnim” pristupom pritisnuti Slobodana Miloševića. Sjednica Vijeća sigurnosti UN-a, na ministarskoj razini, produbila je internacionalizaciju jugoslavenske krize, jer je to pitanje, na taj način, ušlo u okvire Ujedinjenih naroda, čime je i stvorena pretpostavka za izravnu intervenciju. To se kasnije, u skladu s glavama 7. i 8. Povelje UN-a i dogodilo. Jednako važno, upozorava Lončar na nešto što se često ispušta iz vida, bilo je i to što su se na taj način u rješavanje jugoslavenske krize uključile Sjedinjene Države, vrlo angažirane oko sjednice Vijeća sigurnosti i njenog ishoda. Američki državni tajnik Baker tada je, navodeći da odgovornost za sukobe u Jugoslaviji snose mnogi, ipak prvi put jasno prokazao Srbiju i JNA kao inicijatore agresije s ciljem stvaranja “male Jugoslavije”, odnosno “velike Srbije”. Ta sjednica Vijeća sigurnosti, čije je sazivanje inicirao Lončar (kaže: “Bilo je to prvi put u povijesti svjetske organizacije da je neka zemlja samu sebe stavila na dnevni red”) održana je 25. rujna 1991. Lončar i danas čuva 57 stranica stenograma te sjednice, na kojoj je imao uvodnu riječ. Ali prije te sjednice, Budimir Lončar, tada ministar vanjskih poslova Jugoslavije, u Zagrebu se sastao s hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom i njegovim najbližim suradnicima. - U vrijeme kada je već krenula jača ofenziva Slobodana Miloševića, istodobno s manipulacijom u okviru Haaške konferencije, smatrali smo da se nešto mora učiniti kako bi se uz pomoć međunarodne zajednice spriječila srpsko-armijska eskalacija. Dogovorio sam s Tuđmanom susret u Zagrebu. Bila je nedjelja, početkom rujna 1991. godine - prisjeća se Lončar. - Na sastanku su bili i Josip Manolić, tada šef Ureda za zaštitu ustavnoga poretka, premijer Franjo Gregurić, Stjepan Mesić, tadašnji predsjednik Predsjedništva SFRJ i Ante Marković, predsjednik savezne Vlade. Razgovarali smo o potrebi novih koraka u internacionalizaciji jugoslavenske krize. Tuđman me tada pitao je li realno i može li se očekivati izravno uključenje NATO-a u sprečavanje agresija Miloševića i JNA. Analitički sam izložio glavne smjernice američke politike u tom trenutku, osobito u odnosu na događaje u SSSR-u. Rekao sam da su SAD-u primarni problemi stabilizacija SSSR-a i ohrabrivanje Gorbačovljeve politike, te obnavljanje mirovnih procesa na Bliskom istoku, ako je to moguće. Naš prostor za SAD u ovom trenutku nije prioritetan, rekao sam i dodao da Amerikanci ne žele da naš problem ometa njihove strateške interese. Naravno, Amerikancima je bilo važno i stanje u Europi i da Stari kontinent, nakon ujedinjena Njemačke, u svoje ruke preuzima proces vlastite stabilizacije. U tom svjetlu, SAD je pozdravio sazivanje mirovne konferencije o Jugoslaviji u Haagu. Tuđman i moji sugovornici bili su suglasni da bez SAD-a nije moguće riješiti jugoslavensku krizu, no Amerikanci - i to sam ponovio - radi svojih širih strateških interesa nisu se tada bili spremni izravno uključiti. Predložio sam da, ako želimo međunarodnu intervenciju u pogledu sprečavanja sukoba, to moramo činiti uz pomoć UN-a. To je bio i zaključak našeg sastanka i na toj sam osnovi inicirao sjednicu Vijeća sigurnosti. Tuđman je to prihvatio kao realnost. Dakle, da bude do kraja jasno: Tuđman je potpuno prihvatio internacionalizaciju i, pored Haaške konferencije, stavljanje jugoslavenske krize i pod okrilje UN-a. Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i Budimir Lončar poznavali su se desetljećima. Njihovo poznanstvo i kasnije prijateljstvo, datira iz Beograda. “Znali smo se godinama, kontaktirali smo često, pa sam ga u nekim prilikama oslovljavao i s ‘Francek’”, prisjeća se Lončar i dodaje: - Tuđman je radio u Generalštabu, a njegova supruga Ankica u kadrovskom odjeljenju u Ministarstvu vanjskih poslova. Kada sam 1949. došao u Ministarstvo, njoj sam predao potrebnu dokumentaciju. Ona je bila pomoćnica načelnice za kadrovsku službu. Pošto je Tuđman bio aktivan u nogometu, bio je predsjednik FK Partizan, a ja sam bio vatreni navijač Hajduka, uglavnom smo razgovarali o nogometu, iako smo znali dotaknuti i druge teme, osobito iz politike i kulture. Tuđman i Lončar sretali su se tada u krugu u kojem su bili i general armije, Ivan Rukavina (umro 1992.), narodni heroj i sudionik španjolskog građanskog rata, vrlo utjecajna osoba u oružanim snagama. Sastajali su se u kući najmlađeg Rukavininog brata, Zlatka, vojnog liječnika, pukovnika JNA. Drugi brat generala Rukavine bio je u to vrijeme potpredsjednik hrvatskog Sabora. U društvu im je bio i Ivo Robić (“Ali ne pjevač Ivo Robić”, kaže Lončar uz osmijeh), funkcionar u Ministarstvu vanjskih poslova, inače zet Andrije Štampara, pa Zvonko Komarica, koji je s Tuđmanom išao u školu i s kojim je kasnije bio u partizanima. - Naši su se susreti nastavili i u Zagrebu, naročito kod Ede Murtića, u njegovu ateljeu. Edu Murtića upoznao sam u SAD-u, 1951. Njegov je atelje bio inkubator, enklava demokratskog slobodnog razmišljanja, kakvih je bilo više u tadašnjoj Jugoslaviji. Dolazili su tamo i Jure Kaštelan, Vlado Gotovac, arhitekt Neven Šegvić, književnik Čedo Prica, slikari Zlatko Prica i Dalibor Parać, da spomenem samo neke. Vodili smo vrlo otvorene rasprave o politici i kulturi i poslije odlazili na ručak ili u Kazališnu kavanu. - Moj odnos s Tuđmanom nikada nije bio do kraja definiran. Mada sam se s njim, kako sam i rekao, konzultirao u vrijeme početka jugoslavenske krize, on se nije oglasio kada me Ivan Vekić žestoko i neosnovano napao u Hrvatskom saboru, nakon čega je devastirana moja kuća u Preku. Čovjek koji mi se tada javio, rekao da nešto moramo učiniti i čak predložio da zajedno odemo u Preko, bio je Stjepan Mesić. |
UMIROVLJENI GENERAL HV-a PETAR STIPETIĆ: HRVATSKA MORA IMATI 40.000 LJUDI U PRIČUVI http://www.vecernji.hr/hrvatska/petar-stipetic-proslava-u-kninu-u-nekoliko-godina-poprimila-je-odlike-seljackog-derneka-1003351 Proslava Oluje mora se organizirati u Kninu, ali i drugim mjestima, a posebno u Zagrebu, kaže general s kojim je razgovarao Davor Ivanković Generala Petra Stipetića (77) pamtit ću uvijek po upečatljivoj epizodi iz operacije "Oluje" – onom trenutku kad mu, nakon vojne pobjede HV-a, pukovnik protivničke vojske RSK Čedomir Bulat predaje čitav 21. kordunski korpus. Stipetić je, naravno, i u toj prilici zapalio cigaretu, a od koje se ni danas ne odvaja, dok s njim razgovaramo u rodnom mu Ogulinu. Par kilometara od grada general ima malu vikendicu, smještenu uz jezero kod Sabljaka. Vikendica je, naravno, skromna, on je vojnik "starog kova". Vrijeme je obljetnica, prva je obljetnica "Bljeska", a Stipetić je bio jedan od onih koji su ga isplanirali i vodili. :: Od kraja rata prošlo je 20 godina. Hoćete li ove godine ići na proslavu u Knin, svi će doći? Razmislit ću, dobijem li poziv. Zadnjih desetak godina nisam išao jer su se te proslave pretvarale u nešto što one zapravo i nisu, pa puno i ne žalim što nisam išao. Svoje sam dao za vrijeme rata, sudionik sam i operacije "Bljesak" i "Oluje", u koje sam bio uključen, od planiranja do "terena". Predsjednik Franjo Tuđman je od nas, kada smo pripremali te akcije, tražio da ih solidno pripremimo i brzo izvedemo. Jer nam je i međunarodna politika postavljala uvjete. Odmah poslije operacija koje smo izvodili 1991., u zimu 1991. već su bili stvoreni uvjeti da se zapadna Slavonija oslobodi, no došlo je do potpisivanja Sarajevskog primirja, 2. siječnja, i sve je obustavljeno. Premda je operacija bila spremna već tada. Za "Bljesak" smo, primjerice, samo malo doradili taj plan s kraja 1991. te u dva-tri dana očistili prostor zapadne Slavonije. :: To je jedna od kontroverzi iz rata, jesmo li već na početku mogli osloboditi dio okupiranih prostora? U jesen 1991. imali smo oko 150.000 vojnika pod oružjem, do kraja te godine i 200.000 njih u 64 brigade, i na tom prostoru smo mogli izvršiti operaciju poput "Bljeska" iz 1995. Mogli smo mobilizirati toliko vojnika, zahvaljujući sada negiranoj Teritorijalnoj obrani, koja nam je bila izvor ljudstva. Da nismo imali njih i rezervni časnički i dočasnički kadar, mi to ne bismo mogli obaviti. Nikoga nismo morali učiti kako se puca iz puške, topa, kako se vozi tenk... A pobunjeni Srbi i JNA tada su imali ovdje oko 60.000 vojnika. No moramo uzeti u obzir da se tu uplela i politika, koja je planirala nešto drugo, stigao je i UNPROFOR, sve je blokirano i nije se moglo ići u otvorene vojne operacije. A potom je težište svega prebačeno na – BiH. :: Razlog zašto je rat trajao pet godina, po vama, jest – politika? Samo politička situacija. Mi smo krajem 1991. bili spremni krenuti i uvjeren sam: da smo se tada mogli pošteno "potući" s pobunjenicima, u idućih godinu dana, do 1993., sve bi bilo riješeno. No, onda se aktivirala BiH, borba za teritorij i prostor, s dogovorenom ili ne politikom, a kod nas se gase veća borbena djelovanja. :: I osobno ste se okušali u tom ratu u BiH, u Posavini, koja je ipak pala? Bio sam zapovjednik slavonskog bojišta i provodio operacije u Bosanskoj Posavini. Početkom lipnja 1992. preuzeo sam tamo zapovijedanje. Tu su se igrale kojekakve igre. Primjerice, nisam znao koji je, ustvari, moj zadatak. I onda smo, umjesto presijecanja koridora, vodili sporadične bitke i dopuštali Srbima da se prebacuju s jedne na drugu frontu. Ne znajući pritom da su u Grazu Karadžić i Mate Boban potpisali sporazum po kojem se njima garantira da će im koridor biti slobodan. Ja naivac forsirao sam borbu za oslobađanje Dervente, presijecanje koridora, da bih, 12. prosinca 1992., bio i smijenjen radi pokušaja presijecanja koridora. Vratili su me u Zagreb, gdje sam preuzeo zborno područje. Meni je jako žao što, eto, do danas nije na državnoj razini napravljena temeljita raščlamba vojnih djelovanja u Domovinskom ratu. :: Kako nije? Nije, nikada. I svi pričaju svoju priču, stotine su knjiga napisane, no to je tek iskustvo jednog čovjeka ili grupe ljudi. Ja imam svoje doživljaje, drugi svoje, pa se onda i posvađamo, jer Hrvati se samo svađaju, i tako nema raščlambe. Nemamo čak ni za Oluju. Bila je jedna, rađena odmah nakon Oluje, ali ta je bila, tako – šu-šu, više komentar što se dogodilo. Vojska, međutim, treba temeljito analizirati rat i onda bi se vidjelo što je bilo pozitivno, negativno i kakve su pouke za budućnost. Ni žrtve nismo analizirali. Procjenjivali smo 1995. da imamo oko 13.000 poginulih vojnika i oko 25.000 ranjenih, stradalih. :: HV je tijekom rata složen od časnika iz JNA poput vas i od onih stasalih u ratu, pa je tu bilo "frcanja iskri"? Pogrešno, uopće nismo bili podijeljeni. Vojska djeluje hijerarhijski, prema činovima, ja sam ih poštovao, bez obzira na to je li te činove netko stjecao desetljećima ili kroz rat ili ih je dobio u Legiji stranaca. To je počelo nakon rat, a u ratu – ne. Osjećala se jedino dvostruka linija zapovijedanja, što pojedinci i sada negiraju. Ratni ministar se bio miješao, remetio zapovijedanje nekim dijelovima sustava, no mogu reći da to nije imalo bitnog utjecaja kad su u pitanju vođenja velikih operacija, poput "Bljeska" i "Oluje". Cijenim to što je Gotovina napravio. On je i odležao godine u Haagu, što nije bilo lako :: Smatra se da je "Bljesak" dokazao punu moć HV-a i pretkazao kako će se Hrvatska oslobađati? Pomno je isplanirana operacija, temeljem starog plana, ali s novim i kvalitetnijim postrojbama. Tuđman je isprva planirao, pritisnut međunarodnom politikom, tek oslobađanje koridora širine po kilometar u dubinu s jedne i druge strane autoputa, no mi iz Stožera uvjerili smo ga da je to neizvedivo. Kad napad krene, to je lavina i trebamo ići na puni prostor. I jedva je to prihvatio, no dogodio se incident na benzinskoj pumpi i – krenulo se. Pokazalo se da smo spremni. :: Potom je uslijedio plan za "Oluju"? "Oluja" je planirana od 1992. Već smo tada izdali generalni plan svim ZP (Osijek, Bjelovar, Zagreb, Karlovac, Gospić, Split) da pristupe planiranju završnih operacija na svojim pravcima djelovanja. Oluju nemojte svoditi samo na Knin, koji je bio jedan operativni zadatak, a Oluja je strategijska operacija i širi pojam. Njezina je zadaća bila osloboditi sva okupirana područja RH, kao i operativnu zadaću spajanja s 5. korpusom Armije BiH i deblokirati Bihać. Ne može se za Knin reći da nije imao veliki doprinos. On je bio moralna pobjeda, uzeli smo im centar i to je nama dalo krila. Zastoj na Banovini, koji se dogodio prvog dana operacije, dogodio se zbog pogrešne uporabe snaga. Tri godine smo ih učili i dovodili na svoje pravce djelovanja, da upoznaju zemljište, da se znaju snalaziti, a onda je general Ivan Basarac, neposredno, dan prije Oluje "ispretumbao" jedinice koje su došle na njima nepoznati teren. :: Zašto se to dogodilo? Ne znam. Možda je generalom netko drugi zapovijedao, takva naredba mu nije stigla iz Glavnog stožera. Možda je cilj bio da se netko – proslavi! Mislilo se da će ušetati u Petrinju, a protivnici su tu imali jako utvrđene položaje. Dočekali su nas protuoklopnom vatrom, uništili nam pet tenkova, dva transportera, a poginulo nam je 18 gardista, među njima i zapovjednici, brigadiri Predrag Matanović i Stjepan Grgac. A kad poginu zapovjednici, vojska baš ne ide lako naprijed. :: I onda su se vas sjetili, koji ste tada bili u Đakovu i osiguravali prostor u slučaju odgovora iz Srbije? Do intervencije nije došlo pa sam drugog dana "Oluje" dobio Tuđmanovu zapovijed da preuzmem sektor Sjever. Održao sam navečer sastanak sa zapovjednicima, provjerio gdje su jedinice i u kakvom stanju, nakon šoka. Izdao sam zapovijed da se sa svim snagama po planovima krene, 153. velikogoričku brigadu prebacio s Topuskog na pravac Gline i ujutro je krenulo k'o po loju. U sedam ujutro zauzeli smo Petrinju, u podne je Luka Đanko od Dubice izbio u Kostajnicu, a navečer smo ušli u Glinu. U okruženju se našao 21. kordunski korpus pa su kalkulirali kome će se predati. No, pukovnik vojske RSK Čedo Bulat, koji me poznavao iz JNA, procijenio je da mu je sigurnije da se predaju meni. :: I tada je nastala ona famozna fotografija potpisivanja i vas i Bulata? E, pa taj je događaj bio faktično završetak Oluje. Taj čin predaje korpusa 8. kolovoza i potpisa zapovjednika neprijateljske vojske da se predaje. To se, zanimljivo, nikada ne obilježava. Do predaje je došlo nakon dogovora s UNPROFOR-om. 7. kolovoza mi je iz Zagreba stigla depeša da obustavimo borbena djelovanja i da se pripremimo za njihovu predaju. Dogovorio sam se s generalom UN-a Petersom da ćemo se idućeg dana naći u Glini. No, nije stigao. Našao sam se u ukrajinskom kampu UN-a u Glini i pitao ih "gdje su Srbi"? Nema. Nazvao sam Zvonimira Červenka, načelnika GS OSRH, i pitao ga što da radim. "Ne znam, Pero", kazao mi je, a ja njemu da ne bih više čekao, nego krenuo. "'Ajd zovi i Gojka (Šuška)", rekao mi je Červenko. Nazvao sam Šuška i rekao mu da je Červenko prepustio odluku njemu. "Ako mislite da opet ne popušimo, ja moram krenuti", kazao sam Šušku. I onda je Šušak kazao, uz neke "kolokvijalne" izraze – Ma, kreni. No, tu se iz UNHCR-a našla neka Španjolka koja je baš kleknula ispred mene i zavapila: "No, generale, pliz, no." Rekao sam da ću čekati još pola sata. I stigli su. To je bilo izvan Gline, prema Topuskom, kod motela "Brijuni". Stao Čedo 50 metara od mene, stao i ja, vidim, popravlja uniformu i kreće, "lupa" strojevim korakom i pozdravlja vojnički. Ja stojim, čekam i pozdravim ga. A on će: "Gospodine generale, pukovnik Čedomir Bulat predaje vam 21. kordunski korpus i čestitam HV-u na pobjedi." Zahvalio sam, pružio ruku i pitao ga kako je. Vidim, jadan, predaje se, nije to lako. Rekao sam mu: "Nemamo što razgovarati, ako se predajete, napravit ćemo kratak zapisnik, ja zapovijedam, a vi ćete slušati." Rekli su da ih ima, s narodom, oko 25.000. Potpisali smo bezuvjetnu kapitulaciju, dogovorili da ujutro na 16 punktova predaju oružje. :: Kakav je dalje bio plan, ostao je još istok Slavonije? Međunarodna politika je pritisnula i došlo je do sporazuma o mirnoj reintegraciji. Originalno, pak, mi smo u Glavnom stožeru imali plan da glavninu naših elitnih postrojbi i gardijske brigade, plus kvalitetne druge brigade, prebacimo odmah na istok zemlje i, u roku od desetak dana, oslobodili bismo i zadnji dio okupirane zemlje. No, nije mi krivo što nismo na kraju išli na vojno oslobađanje. :: I dalje pratite zbivanja u HV-u, kakvom vidite situaciju u njemu? Odlučili smo se za ulazak u NATO, a samim time smatraju pojedinci da nam više i ne treba neka velika vojska. Uglavnom se s time slažem, no mi moramo imati toliko veliku i jaku vojsku koja jamči da u nekakvim kriznim situacijama imamo snagu kojom možemo intervenirati. Stoji da imamo zaštitu od NATO-a, no kad će ona i hoće li doći, to je ipak pod upitnikom. HV je u fazi da, ovako malen, pokušava podignuti stupanj tehničke opremljenosti, no vrlo se malo ulaže. Odobrena sredstva iz proračuna nisu dovoljna. Mene posebno boli što se ne mogu odlučiti za borbeni zrakoplov, a smatram da ga moramo imati. Da budemo barem gospodari svog zračnog prostora. Treba nastaviti s obukom profesionalaca, modernizacijom i – vrlo važno – uvođenje pričuve. :: Sadašnjih 16.000 vojnika jest premalo za RH? Moramo imati 40.000 ljudi u pričuvi. Ne zagovaram ja oružje, ali mlade generacije oružje vide samo na filmovima. Dogodi li se nešto, morat ćemo ih prvo obučavati, dok je nas, podsjetimo se, početkom 90-ih spasilo to što smo imali obavljenu obuku. :: Dragovoljna obuka jest važna, ali godišnje ju prođe par stotina ljudi? Oko 500 vojnika godišnje. Obuku od 3 mjeseca prođe tek toliko ljudi. Nastavimo li tim skromnim tempom, za 10 godina obučit ćemo 5000 ljudi. Znači, trebat će nam 100 godina, to je apsurdno. Pa to su tri generacije! :: Da ste još aktivni general, biste li radije onih 200.000 s početka ili današnjih 16.000 profesionalnih? Onih 200.000 jer 16.000 vojnika za prostor Hrvatske nije ništa. To je – paučina. :: Na političarima je da objasne javnosti da vojska nije samo trošak? Govore sada o vraćanju vojnog roka. Ne protivim se. Da mladi prođu kraći vojni rok, ne samo što bi stekli neka vojnička znanja nego bi se naučili i na kolektivni život, na neke norme ponašanja. To bi im dalo i veće samopouzdanje. Čak i u privatnom životu. Švicarci nikad nisu ratovali, ali i dalje svi služe vojni rok. :: Naši ljudi misle da smo ulaskom u NATO za sva vremena riješili problem sigurnosti? I Grčka je bila u NATO-u pa su Turci podijelili Cipar. Iz mog iskustva, to da imamo jamstvo NATO-a jesu priče lijepe za uši, ali opasne za državu. Kad odbijemo vojnu "administraciju", pod oružjem imamo 15.000 vojnika. Trećina od njih uvijek je na nekim drugim zadaćama, dakle spremnih je – 10.000. Ja sam vojnik i znam da je to premalo, no nisam ekonomist, njihov je posao da riješe kako naći novaca. Živim vrlo skromno. Moja mirovina iznosi 7800 kuna :: I ministri obrane ponašali su se do sada "samoukidajuće"? Imali smo ministre koji, ne znam što su zastupali, ali vojsku sigurno nisu. Svi su oni samo željeli – smanjenje, smanjenje. Od 2000., kad sam još bio načelnik Glavnog stožera, počele su velike demobilizacije, tada smo imali 46.000 vojnika. Kad sam završio mandat, 2003., bilo ih je 26.000. Postigao sam sve u vojničkoj karijeri. Dobio sam najviši čin – stožernog generala, bio i na najvišoj vojnoj funkciji, načelnika GS-a. Više vojnik poželjeti ne može. No, nakon dugogodišnje vojne karijere, ja sada nisam zadovoljan čovjek. Sanjao sam neku ljepšu i bolju državu. Sanjao sam i za sebe i svoju obitelj ljepši život. Nakon svega što sam prošao i odradio, nisam mislio da ću oskudijevati u bilo čemu. Međutim, živim vrlo skromno. :: Imate najvišu vojnu mirovinu? Moja mirovina iznosi 7800 kuna i kad Đuro Glogoški štrajka u Savskoj, najčešće negodujem. Žao mi ga je, kao i svakog invalida. On je gotovo izgubio život, jer nakon takvog ranjavanja, to je više životarenje. No, njemu je ipak ova država dala da, koliko-toliko, može pristojno živjeti. On je svoju mirovinu zaslužio ranjavanjem i njegova invalidska mirovina iznosi 14.000 kuna, ne ulazim sada u dodatke. Kao stožerni general, a taj sam čin dobio za zasluge u ratu, nemam ni 8000 kuna. Dok platim režije za stan u Zagrebu, ode 2500 kn. Platim nešto poreza za ovu vikendicu, godišnja davanja za automobil, dodam troškove života i dolazim u situaciju da bismo moja supruga, koja nije bila zaposlena, i ja – da nemamo kćer – bili siromasi. Razočaran sam ja i stanjem u društvu. :: Neki, mlađih od vas, počeli su s biznisom, poput Ante Gotovina? Cijenim to što je Gotovina napravio. On je i odležao godine u Haagu, što nije bilo lako. Anti svaka čast što se na kraju od svega toga okrenuo i izgovorio onu rečenicu nakon povratka na Trgu bana Jelačića: Zaboravimo što je bilo, okrenimo se budućnosti. :: Sad se politizira i obilježavanje 20. obljetnice "Oluje". Kakva će biti proslava u Kninu, hoće li i kada biti vojnog mimohoda? Knin nije "Oluja", on je jedan od operativnih ciljeva. U onim početnim godinama, nakon rata, shvaćam zašto se slavilo isključivo u Kninu, to jest bio simbol naše cjelokupne pobjede. No, 5. kolovoza jest i Dan pobjede hrvatskog naroda u cjelini. I ne samo u Oluji. Trebala bi na svakoj kući biti zastava i svatko bi trebao osjetiti to pobjedničko raspoloženje. A mi smo sve sveli na Knin, popet ćemo se na tvrđavu, dignuti barjak, otići na groblje položiti vijenac, u crkvu na propovijed i proslava je završena. A poslijepodne idemo u Čavoglave, gdje slavi 100.000 ljudi, pet puta više no u Kninu. I u zadnjih nekoliko godina ta proslava u Kninu poprimila je odlike seljačkog derneka, gdje se zviždi najvišim dužnosnicima. Ja poštujem predsjednika RH, Vlade, Sabora i ne bi mi napamet palo da im zviždim i dobacujem dok oni govore. Ima načina da se negoduje, ali izvan proslave. Zato sam za to da se 20. obljetnica proslavlja i u drugim mjestima, i u Glini, Petrinji, Topuskom, Gospiću, Sisku, Karlovcu, a posebno u glavnom gradu, Zagrebu, mimohodom. I ne zaboravite, Zagreb je u Domovinskom ratu dao 60.000 vojnika. Osim toga, vojska bi rado pokazala na mimohodu snagu, spremnost, a diglo bi joj i moral. No, ne bih da se mimohod i proslava organizira u dva dana, da ne bismo još jedan dan ljenčarili... :: Je li Hrvatska izložena opasnostima? Trebamo li i dalje gledati što nam rade, vojno, susjedi u Beogradu? Uvijek ćemo morati gledati što Beograd radi. Još i nismo raščistili neke stvari s njima. No, mislim da stvarne opasnosti za zemlju sada nema. Možemo se mirno okrenuti drugim pitanjima, a naša vojska neka prati, ocjenjuje i neka na vrijeme pošalje signale da se nešto sprema. |