shumarka.blog.hr
17.02.2006., petak
dosadne li zidičnosti..?
|
... Dosadne li zidičnosti..?ili se to meni samo čini?! zidičnost je riječ koja je značenjem vrlo slična zbirnoj imenici od zid - zidovlje (može i ziđe i zidad). Ali ona to nije, već formom podsjeća na objektivno poimanje svih zidova zajedno, dakle ne kao pojedinačnih segmenata već kao jednog cjelokupnog, nerazvedenog pojma tj. neprekinute površine, ovako dosta apstraktno gledajući... Možda je vaš pronicljivi um već pronicnuo da će moja današnja umotvorina biti usko vezana za zidove. Ako jest, onda vrlo revno umujete.  Kako sam, zajedno sa ostalim članovima filmske nam grupe, još prije par dana bila u fazi snimanja filma o grafitiranju, moji su dojmovi još vrlo svježi i spremni za parenje s vama. Kada ste šetali po gradu (ili se vozili biciklom - što je vrlo opasno, ili se vozili u tramvaju, a može i u busu), sigurno je vaše oko barem jednom bilo vizualno podraženo šarenim zidnim rukotvorinama od kojih se one kvalitetne ne viđaju baš na puno mjesata (nepostojano a u genitivu množine). Kako mi se srcedrapajuće neda predmet današnjeg posta nazivati 'šarenim zidnim rukotvorinama', umjesto njega ćemo uvesti novu nepoznanicu - 'grafiti'. Grafiti su, ne u većini slučajeva, vrlo kreativni, lijepi i vrijedni radovi. Profesionalni grafiti, meni su osobno, vrlo zanimljivi, a neki me čak iskreno i zadivljuju u svojoj spetljanosti slova, u bojama, sjenama i ostalim svojim dijelovima. Grafitiranje je nelegalno. Postoje određeni zidovi na kojima je Grad dopustio grafiterima da crtaju, ali je njih puno premalo, npr. Branimirova ulica, Rotor itd., pa grafiteri često podliježu svojim apstinencijskim porivima te se odaju zločinu crtajući na 'zabranjenim' površinama. Amaterski grafiteri, pak, u nedostatku čistih (dopuštenih) zidova, a opet ne hoteći crtati preko divnih profi-grafita također postaju zločinci tako što svoje grafitčiće uvježbavaju na svakoj čistoj površini koja im se nađe na putu u vrijeme inspiracije.  Da se slučajno ne biste zabunili, ovdje mislim na prave umjetničke grafite, ne na tegove kojih je posvuda, a nepotrebni su, čak i narušavaju umobolnički izgled čistih zidova. (tegovi su oni potpisi ispod grafita sa kul slovima koji su postali učestali na svim zidovima kao posebni 'umjetnički' radovi, a sve to s namjerom markiranja teritorija Tegove je jako ružno za vidjeti kao samostalne črčkarije pa sam ja ,eto, 'old school' pobornik tegova samo kao potpisa nakon izrade konkretnog crteža (grafita). Što se tiče ustanova tipa HNK ili Mimare ili srednjih škola općenito, mislim da bi njihovi zidovi trebali biti pošteđeni, ali osnovne škole neka slobodno bivaju zašarane jer onda izgledaju veselo i djeca su sretnija u šarenom okruženju. To nas dovodi do općeg benefita jer će jedini dio populacije nesretne šarenilom biti onih 15% gotičarki za koje nas ionako boli briga. :)  Etoga. Jeste li znali da se garderoba na standardnom hrvatskom jeziku kaže rušnica (palatalizacijom od ruho – odjeća)?? Niste. Das ist alles. |
- 18:02 - Komentari (6) - Isprintaj - #
08.02.2006., srijeda
kataklizma apstrakcije
|
... S obzirom na prirodu mog zadnjeg posta i izgubljenog poriva za povraćanje nakon vršenja te radnje nebrojeno puta, prouzročene upravo čitanjem tog izbljuvka moga uma, odlučila sam napisati novi, manje želuconadražljivi post. Veselo pohrlite ususret postu, a umjesto tableta protiv mučnine danas si uz čitanje ovog bloga možete priuštiti čak i bakinu prošlosezonsku sarmu jer neće biti bljutavih wannabemudrosti i pizdarija slične vrste. Ukoliko sta bili na izložbi Ivana Kožarića u Umjetničkom paviljonu i imate dobre kritike, vrlo je vjerojatno da vam je divovska gusjenica upala u oko i ono je iz tog razloga zamagljeno pa umjesto limenke od graha u koju je naguran škarnicl vidite glavu i vrat ili pak na horizontalno položenom bijelom platnu nazvanom 'Širina' vidite umjetničku vrijednost ili vam inastalacija čiji je jedini dio lonac s poklopcem, maštovito nazvana 'Lonac', predstavlja umjetnost i potiče vas na razmišljanje, onda posjedujete moj prijezir.  Likovni kritičari redovito filozofiraju o tome kako umjetnost moramo shvaćati polako, kako je svaki rad vrijedan na svoj način zbog kreativnosti umjetnika, kako su apstraktna djela vrijedna razmišljanja, a najbanalnije djelo može biti drevna mudrost... Pitam ja njih, neka mi, molim ih, objasne umjetničku vrijednost crvenog koša za smeće u niši jer sam toliko glupa da jadna ne znam cijeniti vrijednost tog revolucionarnog majstorskog djela. Možda je taj predivni koš čije linije i smrad zaokupljaju naša vizualna i olfaktivna osjetila i naprosto nas zapanjuje povezan sa drugim takvim košem, samo plavim u drugoj prostoriji??0_0 ...ili možda ima veze sa tri stara usisavača smještena tik do dvije kutije napunjene starim krpama i odjećom?? ili možda, ako još malo potaknem sivu tvar, taj veličanstveni koš ima veze sa hrpom nabacanih dasaka odmah na početku te revolucionarne prostorije u koju kročimo otvorenih očiju, napetih ušiju i stopostotne koncentracije?? A kako znam da je bitna ideja, ponovno s najvećim divljenjem, u cijeloj svojoj gluposti i neinteligenciji, pitam ih, neka mi, molim ih, objasne (meni tako glupoj i zbog gluposti skrušenoj) koja je Kožarićeva ideja bila da napravi pošarano zeleno platno sa rupom u donjoj polovici tog istog divnog ploda umjetnikovog uma?  Ivan Kožarić je, naime, zaslužio status umjetnika jer je napravio 'Prizemljeno sunce', tj. veliku zlatnu kuglu u Bogovićevoj ulici, zanimljivu ideju pogotovo zato što se ta skulptura nalazi na još par lokacija, svezajedno velikog značenja (zbog dojma koji je na mene ostavila ova zadnja izložba, bila sam prezaokupljena udaranjem glave o zid, štipanjem lijevog obraza divovskom kvačicom za veš i danonoćnim plakanjem zbog svoje neinteligencije, te nisam imala snage proučiti o kakvom je velikom značenju riječ - uglavnom ima neke veze sa planetima). Stoga ne želim reći da Ivan Kožarić nije zasluženo dobio status umjetnika jer je zaista imao nekih dobrih radova tijekom života, već želim osuditi kritičare koji apriori hvale izložbu samo da bi se uvlačili u guzicu Kožariću koji je (za neznalice koje neznaju) još živ, ili pak u svom kremastom društvu ispali veliki mislioci i shvaćatelji umjetnosti.  Apstraktna djela, sama po sebi mogu biti savršena, ne toliko izrazom koliko idejom i porukom u što ste se mogli uvjeriti na 'Enigmi objekta' meni osobno najboljoj izložbi i predstavniku moderne umjetnosti općenito, no ne prihvaćam da se takve moderne izložbe, unatoč tome što se već hvale i vrednuju jednako koliko i djela starih majstora (s čime se također ne slažem), neznaju filtrirati tj. svakakva smeća preuzimaju ulogu predstavnika tih istih modernih izložaba. Mora da je ovu nebulozu prouzročilo moje lupanje glavom sad već o čeličnu štangu jer sam sve zidove u kući razbila, akcija samodestrukcije sada iz već poznatih vam razloga, naravno mog uviđaja u vlastitu glupost i etikete 'neshvaćatelja Kožarićeve izložbe i općenito umjetnosti' koju ću zauvjek nostiti... |
- 19:35 - Komentari (16) - Isprintaj - #
04.02.2006., subota
čudljivost drvoreze kornjače.
|
... Inspiracija je došla vrlo prirodno...putem živčanih stanica. I jedne sms poruke. I putovala je, i putovala dok su se postepeno otkidali njezini djelovi. I tako oskaćena, u cijeloj svojoj anomaliji smjestila se u ovom kratkom tekstu. Ime joj je bilo Čudljivost. Sasvim shrvana, promatrala je ljude oko sebe. Mnogo ih je bilo. I svjetlih, i tamnih, starih baka, djece, djedova, djevojaka, kurvi, i pedofila, i žena. I svi su imali svoju priču. Stare su bake žurile na plac ne bi li još ikako spriječile svoj odlazak u staračke domove jer su svojoj djeci postale prenaporne. Kurve, nalik na obične djevojke, pokušavale su se uklopiti u svijet pod suncem, svaka hineći neku lažnu smirenost, a prazne iznutra, i izmorene...od noći. Djedovi su brinuli o duhanu kojeg im je već polako nestajalo u lulama. Ponovno su se zbunili brojeći koliko su puta taj duhan u životu udahnuli pa počinju ispočetka. I sjećaju se. Djeca se drže za ruke s roditeljima puni doživljaja jer su danas bili u zoološkom vrtu. Zamaraju se idejama za kostime jer su maškare vrlo blizu. S druge strane, pedofil opterećuje svoje vjeđe namigujući zgodnoj djevojci srednjoškolske dobi koja upravo trči prema tramvaju ne bi li stigla na tečaj trbušnog plesa.  Kao svežanj pun mrava, plazili su po sivim ulicama vodeći svoje živote, a želeći se maknuti. ili ne. Sat je bio opkoljen djevojkama koje čekaju poljubac ili samo zagrljaj ali svakako nešto zbog čega će pomisliti da su važne. Njihovi dečki, pak, sretni što je djevojkama dovoljno ''volim te'', razmišljali su o novom modelu porschea x67w86z ne trudeći se biti maštoviti i kreativni. A nije da im nije stalo. Žene srednje dobi, tužne, već umorne od života, sjećaju se dinamičnosti vremena kada su bile djevojke, ali vraćaju se u stvranost jer nemaju vremena razmišljati. Moraju stići u vrtić do pola četiri. Dok je čekala tramvaj, slušala je glazbu, mirna, tužna možda. Imala je svoje misli. mirne. ali tužne ipak. sama u gomili. ili nije sama? možda ima dvoje ljudi (koji joj nisu krvni srodnici pa je moraju voljeti) s kojima je sama u gomili? da, misli. ispravka. sami su u gomili. prevrćući frazu ''biti sam u gomili'', mjenjajući padež zamjenice, došla je do broja tri iako vrlo fleksibilnog broja. Imati dvoje ljudi kojima si ti jedan od njihovih dvoje ljudi vrlo je veliko ''posjedovanje''. Slika je nastala prije pola godine iako sam joj danas dala ime. Zove se Čudljivost.  Čudljivost ne postoji u Vladimir-anićevom riječniku hrvatskog jezika. Možda bi je trebali potražiti negdje drugdje? Ili bi je jednostavno trebalo dopisati u poglavlje sa slovom Č. ... |
- 15:24 - Komentari (13) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
ovaj blog: Lijep. Vrlo dražestan. Neispunjen. Još. Vrlo individualno neosjećajan, možda i srcedrapajuće osjetljiv. Egoističan ne, samodopadljiv možda mrvu. Kritičan vrlo, mnogo nimalo poetičan. Politički katkada nedostižan, pravno gledajući, jeftino potkupljiv. Zaveden komentarima, nepristran u presuđivanju. Srdačan s poluvrijeđajućim tonom.  crtopsesija: happy tree friends (crtić) salad fingers (crtić) stripovi  rijecnikovo ugnjetavanje: močvara = velika površina tla pod stajaćom vodom i pod vegetacijom koja uspijeva na takvu tlu. tvornica = veće proizvodno poduzeće s mehaniziranim procesom proizvodnje i podjelom rada u tom procesu. svaštara = bilježnica s raznim bilješkama. peta = sanatorium, krematorium, inferno. blog.hr imageshack kauboji iz pakla: wila mimozica ruzhica jiiielena svrshki nina |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||