Marketing
kataklizma apstrakcije
...
S obzirom na prirodu mog zadnjeg posta i izgubljenog poriva za povraćanje nakon vršenja te radnje nebrojeno puta, prouzročene upravo čitanjem tog izbljuvka moga uma, odlučila sam napisati novi, manje želuconadražljivi post.
Veselo pohrlite ususret postu, a umjesto tableta protiv mučnine danas si uz čitanje ovog bloga možete priuštiti čak i bakinu prošlosezonsku sarmu jer neće biti bljutavih wannabemudrosti i pizdarija slične vrste.
Ukoliko sta bili na izložbi Ivana Kožarića u Umjetničkom paviljonu i imate dobre kritike, vrlo je vjerojatno da vam je divovska gusjenica upala u oko i ono je iz tog razloga zamagljeno pa umjesto limenke od graha u koju je naguran škarnicl vidite glavu i vrat ili pak na horizontalno položenom bijelom platnu nazvanom 'Širina' vidite umjetničku vrijednost ili vam inastalacija čiji je jedini dio lonac s poklopcem, maštovito nazvana 'Lonac', predstavlja umjetnost i potiče vas na razmišljanje, onda posjedujete moj prijezir.
Likovni kritičari redovito filozofiraju o tome kako umjetnost moramo shvaćati polako, kako je svaki rad vrijedan na svoj način zbog kreativnosti umjetnika, kako su apstraktna djela vrijedna razmišljanja, a najbanalnije djelo može biti drevna mudrost...
Pitam ja njih, neka mi, molim ih, objasne umjetničku vrijednost crvenog koša za smeće u niši jer sam toliko glupa da jadna ne znam cijeniti vrijednost tog revolucionarnog majstorskog djela. Možda je taj predivni koš čije linije i smrad zaokupljaju naša vizualna i olfaktivna osjetila i naprosto nas zapanjuje povezan sa drugim takvim košem, samo plavim u drugoj prostoriji??0_0 ...ili možda ima veze sa tri stara usisavača smještena tik do dvije kutije napunjene starim krpama i odjećom?? ili možda, ako još malo potaknem sivu tvar, taj veličanstveni koš ima veze sa hrpom nabacanih dasaka odmah na početku te revolucionarne prostorije u koju kročimo otvorenih očiju, napetih ušiju i stopostotne koncentracije?? A kako znam da je bitna ideja, ponovno s najvećim divljenjem, u cijeloj svojoj gluposti i neinteligenciji, pitam ih, neka mi, molim ih, objasne (meni tako glupoj i zbog gluposti skrušenoj) koja je Kožarićeva ideja bila da napravi pošarano zeleno platno sa rupom u donjoj polovici tog istog divnog ploda umjetnikovog uma?
Ivan Kožarić je, naime, zaslužio status umjetnika jer je napravio 'Prizemljeno sunce', tj. veliku zlatnu kuglu u Bogovićevoj ulici, zanimljivu ideju pogotovo zato što se ta skulptura nalazi na još par lokacija, svezajedno velikog značenja (zbog dojma koji je na mene ostavila ova zadnja izložba, bila sam prezaokupljena udaranjem glave o zid, štipanjem lijevog obraza divovskom kvačicom za veš i danonoćnim plakanjem zbog svoje neinteligencije, te nisam imala snage proučiti o kakvom je velikom značenju riječ - uglavnom ima neke veze sa planetima).
Stoga ne želim reći da Ivan Kožarić nije zasluženo dobio status umjetnika jer je zaista imao nekih dobrih radova tijekom života, već želim osuditi kritičare koji apriori hvale izložbu samo da bi se uvlačili u guzicu Kožariću koji je (za neznalice koje neznaju) još živ, ili pak u svom kremastom društvu ispali veliki mislioci i shvaćatelji umjetnosti.
Apstraktna djela, sama po sebi mogu biti savršena, ne toliko izrazom koliko idejom i porukom u što ste se mogli uvjeriti na 'Enigmi objekta' meni osobno najboljoj izložbi i predstavniku moderne umjetnosti općenito, no ne prihvaćam da se takve moderne izložbe, unatoč tome što se već hvale i vrednuju jednako koliko i djela starih majstora (s čime se također ne slažem), neznaju filtrirati tj. svakakva smeća preuzimaju ulogu predstavnika tih istih modernih izložaba.
Mora da je ovu nebulozu prouzročilo moje lupanje glavom sad već o čeličnu štangu jer sam sve zidove u kući razbila, akcija samodestrukcije sada iz već poznatih vam razloga, naravno mog uviđaja u vlastitu glupost i etikete 'neshvaćatelja Kožarićeve izložbe i općenito umjetnosti' koju ću zauvjek nostiti...
Post je objavljen 08.02.2006. u 19:35 sati.