24.09.2006., nedjelja

this magical thing crvena žilica ističe se u zamućenoj bjelini koju sa svih strana prekida oštri rub čokoladne boje. taj čarobni mehanizam upoznao je svijet ljepše i ružnije nego što ijedan drugi može. vidio je sve njegove čari i tuge baš onakve kakve jesu. i sad predstavlja sve ono što se skupilo tokom vremena. njegovo ime je -pogled. on ima tisuću lica i svako od njih govori nešto drugo. pogled te može nasmijati. može te rasplakati. može učiniti da se razbijesniš. a i da poletiš visoko u nepoznato. pogled je nekad toliko snažan da se čini kao da se u njemu začahurila sva neopipljiva moć svijeta. pogled može reći puno o osobi. jeste li ikad pogledali u nečije oči i shvatili da one ne nose nikakvu poruku. čine se isprazno i imaš osjećaj kao da gledaš kroz njih a ne u njih. s druge strane nečije oči mogu biti tako zanimljive i pune života da poželiš otputovati u tu njihovu dimenziju. neki ni ne znaju koliko su dobili time što vide. imaju mogućnost uživati u oblicima, linijama, dimenzijama, bojama... kako bi svijet bio odvratan da nema boja. sve bi bilo jednolično, monotono... ne bi znali kakve je boje nebo... niti trava... ne bi mogli znati kojeg je okusa sladoled koji je već u kornetu. ne bi uživali u veličanstvenoj predstavi u kojoj sve ono što nas okružuje nešto i znači.

- 23:06 - Komentari (26) - Isprintaj - #

15.09.2006., petak

because, right now... this is all i need mmm... kraj tjedna... yes! zasluženi vikend... tamo za klupama krenuli smo punom parom... imam osjećaj kao da već dva mjeseca idem u školu... ali nema veze, jer ovaj vikend se bacam na uživanciju... vani nakon dugo vremena s cijelom ekipom... moramo nadoknadit sve propuštene subote... u duhu prošle godine koja je svima bila poznata kao godina za pijančevanje i derneke započet ćemo i ovu. čemu prekidati tradiciju? :) o, da... običaji, običaji, običaji... koliko je gluposti napravljeno, koliko veza prekinuto, koliko čaša razbijeno... pa opet... bacim pogled unatrag, kimnem glavom i okrenem se novim pobjedama imajući u mislima sve ono što se događalo do sada. i onda... sa smješkom na licu, čašom u ruci i visokim petama na nogama nazdravljam noći i prijateljima. uzaludno se nadajući da će zauvijek ostati ovako. ali nije bitno... sada sam ovdje... točno tu gdje trebam biti... i zato sam sretna. ... ne propuštajte nijednu priliku za zabavu. makar ona značila samo bezvezno ranojutarnje smijanje prijateljičinoj čupavoj kosi i premaloj pidžami.

- 23:06 - Komentari (12) - Isprintaj - #

04.09.2006., ponedjeljak

ljepota kad ugledaš nekog nepoznatog po prvi put, što ti prvo upadne u oči? kosa, oči, zubi, cipele, usne, guzica, ruke? uglavnom to je uvijek nešto što ti odudara od sveukupnog izgleda... nešto zbog čega ona (nepoznata osoba) već prvi put kad je vidiš ostvari taj 'prvi dojam'. već znaš nešto o njoj. i prema tome odlučuješ bi li taj stranac mogao biti netko vrijedan tvoje pažnje. znam neke ljude koji su u stanju zaljubiti se na osnovi nečijeg izgleda. dobro, ne baš samog izgleda, već na temelju nečije sveukupne pojave. naravno, nije tu riječ o onoj klasičnoj zaljubljenosti. već o neodoljivoj privlačnosti koju počinješ osjećati. ponekad ja ta privlačnost toliko jaka da ti se čini kao da zapravo poznaješ tu osobu i da si spreman napraviti bilo kakvu ludost samo da bi nekako završio s njom. uopće ne trebaš poznavati nečiju osobnost da bi se zatelebao preko ušiju. nekima to zvuči apsolutno nemoguće, ali kad malo bolje zamislite nije baš tako nevjerojatno kako se čini. kad bolje razmislim, mislim da za svakog postoji osoba koja bi ga mogla ostaviti bez daha. toliko posebna da pomisliš kako nema savršenije osobe od te. doduše, ovo se ne mora odnositi samo na izgled... recimo, upoznate nekog i ta vam osoba postane nevjerojatno simpatična i draga. automatski će vam i fizički postat ljepša. ne mislim na to da će se iz babmija pretvorit pepeljugu. nego na to da ćete prestati uočavati njezine tjelesne nedostatke i početi primjećivati samo njezine lijepe dijelove. (hm, još malo i ova tema će otić u jedno skroz drugo područje) 'ljepota je u očima promatrača' jedna velika istina. ono što je nekome lijepo, drugom je ružno. i obrnuto. neke čak nečija ljepota može i odbiti. osjećaju se nesigurno pokraj nekog tko je lijep. no, bilo kako bilo, fizički izgled je danas bitan i svi oni koji misle da nije tako žive u zabludi. ali, izgled je privremen. osobnost i karakter je ono što te prati cijelog života. nečiji izgled te može refleksno privući, ali ako imaš ijednu čitavu dasku u glavi i skužiš da je jedino što možeš raditi s takvom osobom je -gledati ju neće te privlačiti još dugo. svatko može toliko učiniti da izgleda najbolje što može. a ako se iza lijepe fasade krije i lijepa osoba, to onda ne pustiš samo tako.

- 18:30 - Komentari (23) - Isprintaj - #

01.09.2006., petak

kak bi matovilac reko - fensi šmensi ... zašto čovjek nekad ima potrebu baljezgat o nekim filozofikal sranjima, kad tak i tak u baljezganju nema ničeg korisnog. moš sam postat isfrustriran i ogoričen i dobit migrenu. dobro, osim možda što farmaceutske tvrte zarade pun kurac para prodavajući razno razne tabljetuše koje pomognu ljudima da se ponovo osjećaju veselo i prpošno. ... sad kužim zašto neki ljudi mrze tu riječ - prpošno. tako je... jebeno iritirajuće vesela i poletna. jak... zamišljam tu riječ kao jednu od onih dobrih ženica iz starih filmova koje nikad ne skidaju onaj mutavi smješak s face... s lijepom rozom haljinom na cfeteke i odgovarajućim cipelama ... i lijepom velkom štrikanom pregačom koja pada u savršenim naborima... i uvijek u ruci imaju tanjur s domaćim kolačima... ok, sad mi postaju drage... dobro, bez kolača... e, da. ... te štrikane pregače su mi uvijek dizale tlak. no o tom potom. hm... sad sam se sjetila nečeg... znate ono kad si mali i onda vidiš nešto zaaakonsko kod susjeda, prijatelja, neprijatelja (kako ko voli) i onda ti to tak jako hoćeš imat da bi najrađe prodao mlađeg buraza sam da to dobiješ. e... tak ja još otkad sam bila mali štrumf hoćem onu rezalicu za papir. ziher ste vidli na telki, znate ono kad ubaciš list papira unutra i onda se pokrene onaj mehanizam i izađu ti oni mrak rezanci od papira... joj, kak je to mrak... šta bi ja sve rezuckala, hehe... i ne bi bila škrta, dala bi i drugima da rezuckaju... ko god bi htio. eh... moji rezanci, moji snovi... evo, sad svi znate moju najskriveniju želju. al nemojte nikom reć jel boga pitaj šta bi ljudi mislili o meni da se to zna. zato psssst! još jedan mali oglasič i ne davim više - ako netko ima mlađeg buraza koji mu nije baš od neke velke koristi i bio bi sretan da ga se riješi nek me kontaktira. štedim :D

- 01:17 - Komentari (6) - Isprintaj - #