Na putu za Rajski Grad

Da… Samo izvoli... Nastavi dalje… Seri po meni i dalje…To je ipak svima najlakše… Ionako nemam dovoljno samopouzdanja da se opirem… Ionako primam sve udarce koje mi zadaš jer imam još gore mišljenje o sebi od svega što ti možeš izreći… Govoriš mu u lice da je mogao i bolje izabrati… Samo izvoli.. Reci mu što ja mislim od samog početka…
A vas dvoje… Pa tko vam je kriv?? Jeste li me morali napraviti, donijeti na ovaj usrani svijet i odgojiti tako kako ste me odgojili… Mogli ste me jednostavno baciti u prvi kontejner odmah te noći kad sam ugledala ovu prokletu planetu… Ja sretna, vi sretni, svima lakše…
Pun mi je kurac više svega i najradije bih si prerezala žile… Da…. Po prvi put u životu na to ozbiljno pomišljam… Samo jedna oproštajna poruka sastavljena od četiri riječi upućena samo jednoj osobi “Zapamti, voljela sam te”…
Da, volim te još i uvijek ću te voljeti, jedino tebe koji me nikad nisi razočarao… Jedini ti si me i volio… Jedini ti od svih ljudi u koje sam vjerovala…
Ne znam koja sila te dovela na moj životni put i ne zna što te natjeralo da me voliš… Ne znam, ni kako te natjeralo da me zavoliš… Kako se uopće zavoli nekog kao što sam ja? Očito si samo ti našao odgovor na tu zagonetku zapetljaniju od gordijskog čvora… Ne znam, ništa trenutno ne znam, moj um je crn… Opet crn kao nekad dok te još nisam upoznala… Čudno što sam toliko i bila sretna… JA… Najgora crna vrana… Ništa ne znam… Al znam da me samo jedna stvar trenutno sprječava da ne posegnem za nožem: prizor tebe kako plačeš… To me boli više nego sva bol koju bih mogla osjećati ove mračne noći… Plačem… A tvoj zagrljaj bi riješio sve… A opet… Ne želim te vidjeti… Nikad više… Ne zaslužujem te… A reći tebi zbogom bi bilo nemoguće…
Želim samo nestati u crnoj noći, da me mrak proguta potpuno kad me već progutao iznutra… Obuzeo mi je um i srce, zašto me ne preuzme skroz, iščupa iz odvratne stvarnosti i oslobodi sve muka i boli, sadašnjih, prošlih, budućih…???


***u jednoj noći, mučnoj, probdjevenoj....