četvrtak, 26.07.2007.

The truth is just a poor excuse for a lack of imagination

Ne znam što da pišem... Nemam baš ni vremena... taman sam došla s posla i sad idem na more... Poslije mora u shopping i na trening... Doći ću kući u 23 i onda u krevet... pa dizanje u 5... I onda poslije posla u petak i preko vikenda na Brač...
i tako prolaze moji dani.... nagužvani, puni "obeveza" na koje se sama tjeram... I nije mi teško... Konačno osjećam da živim... I to punim plućima pod punim gasom... Nema kočnica, nema previše razmišljanja, radim što mi dođe u trenu kad mi dođe... Konačno se osjećam živom... Valjda bi tako uvijek trebalo... Live as if you'll die tomorow...Carpe diem i te sheme... Koje kao papige ponavljamo a nikako da ih se pridržavamo...
O čemu razmišljam? O tome kako sutra popodne idem na Brač, o tome kako za mjesec dana idem u Grčku, o tome kako mi se spava... Al sve to nije bitno... Nećemo razmišljat o tome što će biti... Mora se iskoristit i vrijeme do sutra popodne i do 24.8... Ne smije se ležati i čekati kao i uvijek!!! Zašto me ovo sve puklo? ne znam... U biti mi se ništa ne da... A zašto onda sve ovo izvodim? Ne znam... Valjda se tako osjećam sretnije, ispunjenije... zbunjena sam sva.. Ma... Nije bitno... Lijep pozdrav... zabavite se...

13:30 | Komentari (12) | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.