četvrtak, 01.02.2007.

Never again

Isto mjesto, ista klupa, isti sat... Već treći dan za redom... Stoji, pa sjedi, pa opet stoji... Čeka... Al njega nema... I polako pada mrak... I već je noć... Vjetar se podiže, a more monotono udara o stijene nervirajući je svojim bezličnim glasanjem... Zebe u hladnoj noći bez zvijezda, bez mjeseca... Do nje dopire tek sjaj svjetiljki u blizini... I svjetlo u njoj... Koje se polako gasi... Baš kao i nada u njoj... Nema ga... Neće ni doći... Sama... Posve je sama u toj tamnoj noći koja sve više prijeti...
Suze... Polagano teku niz njeno lice.. Njeni jecaji isprekidano se dižu k nebu koje večeras nema razumijevanja za nju... Nema snažnih ruku koje bi je zagrlile i utješile... Ruku za kojima žudi... I zna, sutradan će sa smiješkom (tek sa trakom boli u očima koji nitko ne vidi) reći kako više njega nema tu... I možda... A možda će joj biti stvarno svejedno... Što znači još jedna bol?
Ide polako kući, vuče nogu za nogom, ne da joj se ništa... Nitko ne obraća pozornost na suze u njenim očima, a jedna topla riječ bi joj sad značila više no pronalazak El Dorada...
Dolazak kući... Ne, ne želim leći u krevet... Opet ću samo misliti na njega... Na to što mi je napravio... Ne, moram nešto poduzeti...
Polako stavlja ključ u ključanicu odjeljka u staroj drvenoj vitrini... Spušta vrata... Uzima je kao dragocjenost, skine čep i primakne otvor k usnama... Polagano otpije uživajući u paljenju koje izaziva u njenim ustima i duž grla te u toplini koju stvara u želucu... Još, još, još...!
Sjeda u svoju omiljenu fotelju, pali televiziju i gleda neku glupu romantičnu komediju... Polagano ispijajući, već pola boce je prazno... U njenoj glavi neki čudni filmovi, polagano okretanje prostorije, izmaglica od koje se osjeća omamljeno... I tako savršeno... Mmmmm... Koji dobar osjećaj!
A onda... iznenada joj pogled padne na narukvicu koju joj je poklonio... Opet počme plakati... I shvati da ne može svoju bol utopiti u piću... Sjeti se riječi koje je nekad negdje pročitala : "Pokuša san utopit tugu... Al uzalud! Prokleta stvar je naučila plivat!"


*ma ne brinite, totalna izmišljotina... ovaj put stvarno smijeh*

23:23 | Komentari (20) | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.