Na putu za Rajski Grad

Love me tender, love me sweet, take me as I am…



Pola godine kasnije… Ali neka druga stina pokraj mora, neka druga plaža... Al opet ona, samo neka druga ona... I ovaj put u drugim rukama... U jednoj drugoj idiličnoj uvali... Ovaj put nema vitra, nema glupih razmišljanja o smislu svega... Sretna je s onim što ima... Ne razmišlja o budućnosti, niti o sutrašnjem danu...
Da, naravno, opet se poigrava sa njegovim strpljenjem... Al ovaj se samo smije, zna šta ona izvodi, kakva je ona stvarno, pročitao ju je već na prvom susretu i dao joj to do znanja... I to riječima, sve joj je sasuo u lice, šta je najviše iznenadilo! Shvaća je, i šta je njoj najvažnije, prihvaća onakvu kakva je... Odavno se nije osjećala tako dobro, tako sigurno... U biti, nije nikad u muškim rukama!
Rođendan mu je... Poklonila mu je crvenu ružu (u biti, pupoljak)... Bija je malo šokiran... Reka je da mu nikad dosad niko nije poklonija ružu... I zahvalija joj se najljepšim poljupcem i najsigurnijim zagrljajem...
A ona... Ona je letila! Napokon! Letila je nebon dok je sunce zalazilo i obasipalo nebo crvenilon, a more se lagano talasalo u svoj svojoj raskoši... O srećo, konačno si me pronašla! Samo da ovo ne bude Ikarov let... Samo da se moj vosak ne topi tako lako!!!

Čuje se nježna ljubavna pisma... Njena glava na njegovim prsima... Njegove ruke po njenom licu i u njenoj kosi... Koja više ne miriše na divlje ruže već na morske alge... U njenim očima je sunce, blješte ko nikad prije... Osjeća kao da bi mu mogla reći one dvije riječi koje nije nikom osim dvoje najboljih prijatelja i svojoj mački... Al ipak šuti... Da ne uništi sve... Ne želi se prenaglit... Kako bude bilo, bit će... Nije važno... Samo da je sad tu...
Da, možda je jednom ostavi, možda to čak bude brzo, i možda će plakat i patit, al to nije sada! Da, možda je malo strah... Al kad je sa njim, ne poznaje nijedan osjećaj osim onog za nju najvažnijeg...

Rastanak... Dugo traje... Al preksutra... Opet će ga držat za ruku, grlit i ljubit... Samo njih dvoje... Sami na svitu...


*Nadam se da ova priča ne završava smrću glavne junakinje*