Prigorka u Dalmaciji
|
Post o tome kako se jedna Prigorka, dakle ja, snalazi u Dalmaciji. Teško:) Kao prvo udala sam se za jedinog Dalmatinca koji ne želi preseliti u Zagreb. Kao drugo čim progovorite svi vas mrze jer se čuje da niste njihovi. Nadalje, zimi se nasmrzavate do bola jer nigdje nema centralnog grijanja. Općepoznata je činjenica da je u Dalmaciji toplo. Čemu grijati? Vaši prijatelji također ne griju jer je uvijek prerano za upaliti grijanje. Mjeri se po osjećaju, broju sunčanih sati, mjesecu u godini, susjedovom dimnjaku, a ne po vanjskoj temperaturi. Svi spavaju na 5 stupnjeva Celzijevaca jer je tako zdravije. U sobi uvijek mora biti hladnije. Di ćeš hladnije od toga!? Televiziju je baš fino gledati umotan u deku koja ima kapu i rukave. Da, i takve deke postoje. To su vam one koje se prodaju po prezentacijama, a jedino ovdje još prolaze. Pod pauzom na poslu odem sjesti u lokalni kafić na rivicu. Nekad se dogovorim s prijeteljima, a nekad sam sama. Fino uzmem novinice i počnem čitati. Ne dođem još do pete strane kad eto ti lokalnog galeba. Jer ako sjedim sama vjerojatno se trebam udati. Pa mi je jadnoj došao priskočiti u pomoć jer tko je vidio da jedna ženica sjedi sama na kavi bez pratnje. 'Lipo vrime danas?' 'Je.' Jel' mladoj dami triba društvo.' 'Ne treba, hvala. ' 'A di tako lipa, a sama...' 'A eto, muž mi radi pa nemam s kim na kavu.' Pri spomenu muža gubi mu se svaki trag. Ljeti je druga priča. Ljeti se nitko ne kupa, jer to je za furešte. Svima su pune kuće ljudi pa se često događa da gazda na povratku iz večernjeg tulumarenja zaboravi u kojoj sobi večeras spava. Pa uđe jadnom mladom talijanskom paru u krevet i zaspe momentalno. Drugo jutro ovi bježe glavom bez obzira. Lokalni momci sjede po kafićima, zidićima, na plaži i snimaju pristigle svježe komade. Uzmu mobitel u ruke pa kao malo telefoniraju. A telefonski razgovori zvuče na nabrajanje samoglasnika i onomatopeja. 'Aaa? Eee. E? Ee. Jesan ti reka. Aj. Eee. Aj Bog.' Žene imaju drugu boljku. Sve nešto jauču:) Ajme ovo, ajme ono.. S naglaskom na a. I moj govor se s vremenom iskrivio. Kratim riječi, poput: mo'š mislit, ne'š ti meni prilike... Govor mi je postao neki miks kajkavskog s dalmatinskim izrazima. Kad sam u Zagrebu, već se moram dobro zamisliti da mi ne izleti neka čudna rječca poput makijato. Jer Zagrepčani naručuju kavu s mlijekom, a u Dalmaciji vam je to veliki 'makijato'. Obavezno morate naglasiti - veliki, ako ste, kao i ja, navikli piti količine kave koje se serviraju u metropoli. Nadam se da se dragi Dalmatinci nisu naljutili. Ma volim ja vas, a još više onog Jednog Mog:) |