shizika =======

27.10.2005., četvrtak

Dragi dnevniče, da li sam ja muško?

Sve više si nekako mislim da sam trebala biti muškarac. Osjećam se kao muško zarobljeno u ženskom tjelu. Zašto to mislim?
Pod broj 1.
Muškarci tvrde da ekskluziva na neprestano razmišljanje o seksu pripada njima. Mi žene to ne radimo dovoljno često i uporno se izgovaramo. Ne spadam u taj kliše. U skladu s mojom jučerašnjom temom - obožavam seks. Uvijek i svugdje.
Broj 2.
Volim jesti. Sve i svašta. Uopće ne osjećam grižnju savjest kad se prejedem ćevapa, mesa s roštilja ili neke druge kalorične hrane.
Broj 3.
Volim zaliti dobru hranu dobrim pićem. Pogotovo ako je veće društvo. I mogu popiti, i to dosta, bez posljedica. Dapače, dobro sam baždarena:) Nemam uzalud zagorske korijene. Kad mi paše pijem pivo, kad mi paše pijem votku-tonik, a nekad zalijem crnim vinom. Kažu da nije lijepo vidjet ženu s pivom u ruci. E pa što? Uz neka jela ona jednostavno paše. Ili je jedino sigurno piće u kafiću upitne kvalitete gdje se obično završi ljeti. Bitna je ekipa, a ne ambijent. Pijem pivo zato što znam da ono što dobijem u boci je baš to što sam naručila, a ne neki bućkuriš od vina ili pelin-cola umjesto naručene wiskey-cole.
Broj 4.
Od malena se više družim s muškarcima, nego sa ženama. Nekako su mi njihove teme za razgovor bile zanimljivije. A i količina ljubomore u zraku je manja u muškom društvu. Možda sam išla linijom manjeg otpora. S muškarcima je bilo manje sukoba. Oni ne napadaju samo tako.
Broj 5.
Nadalje, obožavam automobile i relativno (za jednu ženu:)) brzu vožnju. Razumijem se u marke i modele. Znam osnovne dijelove, odlazim sama kod mehaničara, vulkanizera i na servis. Znam koji mi tlak u gumama najbolje odgovara, koliko mi litara kojeg ulja treba. Učim o unutrašnjosti i radu autića. Kupujem automobilske časopise i gutam novitete autoindustrije.
Broj 6.
Čitam Men's Health. Pun je duhovitih komentara.
Broj 7.
Što se maila tiče inbox mi je pun pornografije. S frendovima komentiram tijela, poze, tehnike. Vjerojatno u bontonu to baš nije primjereno ženama, ali ne mogu si pomoć, znatiželjna sam.

Jedino po čemu sam tipično žensko, osim fizionomije, je to što volim shopping. I ne, nije mi gušt satima hodati po shopping centrima, nego volim lijepo. Volim lijepe stvari i jednostavno me veseli kad se dobro osjećam u onome što nosim, i kad stilom odijevanja mogu izraziti svoju osobnost. A u shopping-centrima su obično i dobri restorani:) Moj favorit-meksička hrana.

- 13:53 - Komentari (13) - Isprintaj - #

26.10.2005., srijeda

Mit o muškarcima

Odlučih razbiti jedan mit o muškom rodu potaknuta mailom prijatelja jutros. U tom mailu medvjed i medvjedica 'vode ljubav' a ona drži ruku na glavi. Naslov maila je 'Ženski izgovori'. E pa, da ja kažem nešto o tome. Provela sam malo istraživanje na uzorku od 10 prijateljica. Znam nije neki uzorak, ali ni anticelulitne kreme poznatih marki nisu ispitivane na više osoba. I sve do jedne su aktivnije u krevetima, nego naše muške polovice. Sve do jedne bi više seksa, nego što ga trenutno imaju. Dakle, sve novine nas krcaju podacima o tome kako je muškarcima samo seks važan u životu, sve im se vrti oko seksa, nezasitni su, žele ga uvijek i svugdje. Mi žene se uvijek nešto izgovaramo, umorne smo, boli nas glava, čak i Žuži savjetuje žene da ne odbijaju seks muškarcima. A nigdje, ali napominjem, nigdje, se ne spominju žene koje njihov muškarci ne mogu zadovoljiti količinom seksualnih odnosa. Žene koje imaju seksualne apetite veće od svojih muških polovica. Žene čiji se partneri žale da su umorni i preopterećeni. E pa ja i moje prijateljice spadamo u tu kategoriju. Mogu raditi cijeli dan, poslije toga spremati kuću, kuhati ručak, ali nakon svega imam još uvijek snage za seks. I ne kužim žene koje kažnjavaju svoje muževe apstinencijom od seksa. Pa meni bi to bila veća kazna, nego njemu:) Dapače, meni je seks ispušni ventil za svakodnevne probleme. Nakon njega mi je svijet opet lijep, sve je na svom mjestu, nijedan problem nije nerješiv.

- 09:41 - Komentari (11) - Isprintaj - #

21.10.2005., petak

Moj muž

S ozbirom da je ovo moj blog i moj dnevnik, a ne pišem za novine, imam potrebu posvetiti jedan post Mom Sve. U početku sam mislila da će ovaj blog biti mjesto na kojem ću obrađivati neke općenite temice, a na kraju je stvarno ispao dnevnik. Mjesto na kojem istresam svoja sjećanja i emocije. Pa da nastavim u revijalnom tonu:)
Posvećujem post jednoj krasnoj osobici koja je ljeta 2000.-og sasvim nenadano ušla u moj život s jednim privjeskom u obliku lavića, mojeg i njegovog horoskopskog znaka. Te godine pomrčina sunca je bila na moj ročkas (nije informacija bitna za post, ali je zanimljiva:).
Eto, moj dragi muž je ona osoba koju sam kroz prijašnje veze bezuspješno pokušavala pronaći u drugim muškarcima. Osoba koja zna voljeti i pokazivati osjećaje, pažnju. Osoba koja ne igra igrice, nego kratko i jednostavno izražava ono što osjeća. Osoba koja neće čekati tko će prvi nazvati, tko će prvi doći, koja neće čekati tko će prvi reći 'volim te', nego hrabro i iskreno sasuti jednoj Meni sve u lice pa što bude. Jedna osobica koja je od prve rekla 'ti ćeš biti moja žena, vidjet ćeš'. 'Ja? Žena? Mo'š mislit!' Jedna osobica koja je prva skužila način na koji pijem crno vino. Koja je prvo primjetila moje nožne prstiće, a ne grudi:) Osoba koja za prvi poljubac nije pitala, nego je prislonila svoje usne na moje. Muškarac koji nije jedva čekao priliku da zavuče ruke negdje ispod moje odjeće, nego me nježno pogladio po trbuhu... Osobica koja me zvala svaki dan iako još nisam niti bila svjesna što mi se događa i da postajemo par. Osobicu koja me tjerala (iako me nije trebalo tjerat:) da što prije završim faks i preselim u naš novi stan. Naglašavam naš jer mi nije dao da govorim njegov. Osobica koja je sa mnom i svećenikom plakala na vjenčanju. Da, i svećenika smo rasplakali. Osobica koja dođe pola sata prije mene kući pa počne pripremati ručak da ne moram sve sama. Osobica koja je mene naučila kuhati dalmatinske specijalitete, a ja nju kontinentalne. Osobica koja me nazove dvaput ako vidi da poziv nije završio s 'cmok!'. Osobica koja mi je na petogodišnjicu našeg prvog poljupca donijela buket s pet crvenih ružica. Osobica koja bi htjela jednu malu Mene...
Neću više nabrajati da post ne pređe formu kratkog, ako već nije:). Samo ću dodati jedno:

'Volim te Mišiću moj!'
Tvoja Mišica

- 12:52 - Komentari (7) - Isprintaj - #

12.10.2005., srijeda

Naša baka

Moj muž ima baku. Pravu baku. Pod pravu, mislim, baku na selu s kokicama, vrtom, vinogradom, puno cvijeća i svime što uz pojam bake ide. Moje bake su više gradski tip. Nikad nas (brata i mene) nisu čuvale. Sad bi nas htjela, ova jedna koja je još tu, ali sad nas ne treba čuvat. On je odraso sa svojom bakom. Ta baka 19.10. (na dan kad sam ja diplomirala) ima 80. rođendan. Spremamo joj iznenađenje. Večeru u konobi s klapom i veeeeliku tortu. Baka živi sama. Djeca su joj razasuta po domovini i izvan nje. Nikada se ne vide svi zajedno. Ove godine ćemo ih sve okupit. Baka još niš ne zna. Ne znaju ni oni brbljaviji iz familije da vijest ne procuri. Jedva čekam da vidim bakino lice kad svi dođu.

- 09:22 - Komentari (8) - Isprintaj - #

07.10.2005., petak

Moj bliski susret s 'onom stranom'

Dragi moji blogeri, evo vam se javljam nakon par dana prekida. Naime što. U ponedjeljak sam preživjela poprilično gadnu prometnu nesreću. Zahvaljujem dragom Bogu (iako nisam neki vjernik) što sam danas tu i pišem. Možda je čovjeku u životu ponekad potreban šok da se stvari poslože na svoje mjesto i da shvati da šizi bezveze.
Dakle, u ponedjeljak, u večernjim satima, sam se vraćala s posla i prelazila svojih uobičajenih 60 km do kuće. Cesta je bila mokra i na jednom dijelu sam jednostavno kliznula s nje u provaliju. Nisam mogla ništa učiniti jer je bila nizbrdica i nagib prema van tako da sam došavši na masniji dio jednostavno isklizala kao po ledu. Okrenula sam se nekoliko puta preko krova. Sreća da moj (sad već ne više novi, a i ne više moj) Megane ima zračne jastuke te da sam bila vezana i tako izašla iz auta bez ogrebotine. No, da ne prepričavam taj nemili događaj jer mi ga se niti u glavi ne proživljava ponovno, htjela bih zabilježiti ono što se u meni od tada promijenilo.
Prva stvar o kojoj sam tu večer razmišljala, kada sam legla u krevet, su moji najmiliji. Palo mi je napamet da jednostavno ne mogu otići odavde prije nego iza sebe ostavim neki pozitivni trag o svima njima. Uopće nisam žalila sebe jer kad te nema, nema te . Mislila sam samo o tome kakav sam trag ostavila o mom doživljaju svih njih. Što bi poslije mene našli u mojim stvarima, ladicama, na poslu.. Pao mi je napamet i ovaj blog, i kako sam na njemu previše puta istresla svoje frustracije prema vrlo bliskim osobama. Jednostavno ne želim ostaviti takav trag iza sebe.
Želim vam svima (MUŽU; BRATU; MAMI; TATI) reći da vas VOLIM NAJVIŠE NA SVIJETU, da ste mi ogromna podrška.
Hvala mama i tata, što ste mi omogućili predivno djetinjstvo, puno putovanja, podršku kroz školovanje. Hvala tata, što si pričao dugo u noć sa mnom kada su me mučili moji mali i veliki problemi, i nedoumice što dalje u životu. Hvala mama, što si zadnju kunu i minus na računu potrošila na moje krpice:) Hvala braco, na puno, puno smijeha i zajedničkog skrivanja od mame i tate kad bi napravili neku nepodopštinu. Hvala braco, na poklonima za ročkas, sa ono malo đeparca što bi uložio u moj ili mužev poklon. Sjećam se one boce, ručno oslikane uzorkom Samobora, koja je koštala 100 kn, a tebi je to bila sva tadašnja imovina:) Hvala mama i tata, što ste mi upriličili predivnu promociju...
Hvala mužu, na svim divnim stihovima, telefonskim pozivima, na tome što smo izdržali vezu na daljinu, na tome što si zadnji novac davao meni dok nismo počeli normalno zarađivati. Hvala na tome što si me i kad nam je bilo najteže vodio na večerice. Hvala na puno, puno svakodnevnih poljubaca... Hvala što si plakao kad bi odlazila, hvala na prvom sms-u 'prolazim kroz oluje od kad otišla si..'. Da, sjećam ga se. Čuvam u mobaču najdraže poruke od 2001. do sad.. i onu jednu bratovu 'hvala sekice' kad je položio vozački... i tako dalje, i tako dalje..
Ima tu materijala za cijelu knjigu. Želim samo da znate, da se sjećam svakog detalja, svakog osmijeha, svake riječi, kojom ste me osnažili, osamostalili i oblikovali u ovo što danas jesam!
A najviše Vam hvala svima što me volite i što postojite!!!

- 18:00 - Komentari (6) - Isprintaj - #

03.10.2005., ponedjeljak

Seks i crtići

Znate li koja je uzročno-posljedična veza između seksa i crtića. Pa svatko tko ima malo djetešce u kući je to vjerojatno odavno shvatio. Vi koji nemate, shvatit ćete vrlo brzo. Najvjerojatnije nakon što vam djete otpuhne prvu svjećicu na torti i postane svjesno svijeta oko sebe. Rezultat je taj da nećete imati vremena, a ni mjesta na kojem ćete se moći malo maknuti sami. Zato je naša draga nacionalna televizija smislila crtiće nedjeljom ujutro. Da ljudi mogu poraditi na natalitetu. Dakle, fino djetešce smjestite uz ekran u dnevnom boravku i garantirano imate dva sata slobodnog vremena. Dok djete sjedi hipnotizirano očicama na mali ekran, vi ste sigurni od neželjenih upada u sobu.
Dragi i ja još nemamo djece. Ali smo isprobali. Sasvim dobro vrijeme za vodit ljubav. Dapače više nego dobro. Sad treniramo svaki vikend:)

- 09:37 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>