Moj muž ima baku. Pravu baku. Pod pravu, mislim, baku na selu s kokicama, vrtom, vinogradom, puno cvijeća i svime što uz pojam bake ide. Moje bake su više gradski tip. Nikad nas (brata i mene) nisu čuvale. Sad bi nas htjela, ova jedna koja je još tu, ali sad nas ne treba čuvat. On je odraso sa svojom bakom. Ta baka 19.10. (na dan kad sam ja diplomirala) ima 80. rođendan. Spremamo joj iznenađenje. Večeru u konobi s klapom i veeeeliku tortu. Baka živi sama. Djeca su joj razasuta po domovini i izvan nje. Nikada se ne vide svi zajedno. Ove godine ćemo ih sve okupit. Baka još niš ne zna. Ne znaju ni oni brbljaviji iz familije da vijest ne procuri. Jedva čekam da vidim bakino lice kad svi dođu.
Post je objavljen 12.10.2005. u 09:22 sati.