[ . . .Očito mi ljudi nekoj višoj sili služimo kao lutke za isprobavanje različitih vrsta tuge i depresije. . . ]

evo ljudi da se i vama malo javim, kod mene apsolutno nista novo, osim sto su mi živci malo istrošeniji, ali sve je to za ljud, jel?. ugl. eto, upoznala i marka a.k.a. kroničnu budalu. vrlo zabavan čovjek, i blog mu je jako smiješan. matea i klara ošle na maturalac, sa suky i višnjom, eh, šta da kažem za njih dvije. nešto smo pokačeni i ne znam ni sama.... trenutačno je naš odnos zaleđen.... sad sam trenutačno kod sestrične i onak, super mi je! mojoj ljubavi su se događala poneka sranja i gluposti, što je mene jako rastužilo i nisam bila u stanju normalno razmišljati, a kroz slično stanje prolazim i zadnjih par dana.... eto, za tri dana mi rođendan.... eh, nije kao da će se s time nešto promijeniti, čak što više, uopće ga ne želim... jer shvaćam da sam sve starija i starija, a što si stariji život brže prolazi i problemi su veći i veći... ma ljudi javim vam se kad mi krene škola. a s obzirom da su komentari na priču bili pozitivni, ostavljam vam ostatak priče.

-samo da vam još kažem da sam ja autor priče,
-napisana je pred kraj školske godine mog trećeg razreda srednje škole
-priča je izmišljena, iako ima malo veze s jednom osobom, (više kao pitanje za tom osobom, da li se uništila ili prepoznala dobro?)
-priča zapravo nema naslov, jer mi smišljanje naslova nikada nije išlo.
eto, uživajte

ZA MOJU LJUBAV:
volim te anđele moj, i zauvijek ću biti uz tebe, jer me činiš živom i daješ mi do znanja da mi život nije dan zbog dosade drugih, već da i ja za nešto služim.... pusa


Kada je ušla u sobu zavalila se na velike crvene jastuke u kutu prostorije. Otvorila je skrivenu dasku u parketu i izvadila malu drvenu kutijicu. Iz nje je izvukla smotanu cigaru. Zapalila ju je i istog trenutka osjetila dah smrti kako prolazi kroz nju. Jednjak, plućna krila i plućni mjehurići teško su disali. Iovako već upropaštena od nikotina, katrana i trave. Sakrivala je tu frulu u podu iako je znala da joj tata ne bi ništa jer ionako nikada nije bio kod kuće a mama bi mislila da je to obična cigareta. Sjedila je tako na mekanom jastuku sišući dim...Razmišljala je...Razmišljala je o svom životu i svojoj majci koju je prezirala, ocu koji nikada nije bio tu da ju zaštiti. Tata je bio poslovođa u nekoj banci i zarađivao je velike novce. Taj posao bio je i razlog zašto su se preselili iz onog mirnog sela u kojem ju vjerovatno ne bi sustigao ovaj pakao droge. Otkad su se preselili, od njene pete godine nikada nije bio kod kuće, uvijek je radio i trčao da bi se drugome ulizivao kako bi bilo bolje njoj i njenoj mami. Tata joj je ljubav uvijek zamjenjivao skupim poklonima i prečestim govorenjem kako je ona njegova jedina djevojčica i kako ju nikada neće napustiti. To su bile samo puste priče. Mama je radila kao socijalna radnica. Nikada nije mogla shvatiti kako može postojati tako dvolična osoba da tuđu djecu više voli i pazi od nje same, njene krvi i gena koje je odbacivala kao smeće. Često joj je znala uletiti u sobu kada je bila manja i počela bi ju mlatiti iz čistog mira. Tjerala ju je da bosa hoda po polupanom staklu i gađala ju pikado strijelicama. Faris je znala da ju majka mrzi od dana kada ju je ugledala. Vidjela joj je to u pogledu. Mržnja i bijes bili su preveliki da ih se ne bi moglo uočiti.