< | srpanj, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Nemoj da te zavara izraz moga lica.
Jer, nosim masku, tisuće maski,
maske koje se bojim skinuti,
a nijedna od njih nisam ja.
U pretvaranju sam pravi majstor,
ali ne daj se zavarati.
Za ime Božje, ne daj se zavarati.
Pretvaram se da sam siguran
da je sve med i mlijeko u meni
i oko mene
da mi je ime samouvjerenost a smirenost moja igra
da je sve mirno i da sve kontroliram
i da ne trebam nikog.
Ali, ne vjeruj mi.
Možda se čini da sam smiren, ali
moja smirenost je maska
uvijek promjenjiva i koja sakriva.
Ispod nje nema spokoja.
Ispod nje je zbrka, strah i samoća.
Ali, ja to sakrivam.
Ne želim da itko zna.
Hvata me panika na pomisao o mojoj slabosti
i da će me otkriti.
Zato frenetično kreiram masku da bi iza nje sakrio
nonšalantno, sofisticirano pročelje,
da mi pomogne da se pretvaram,
da me zaštiti od pogleda koji zna.
Ali baš takav pogled je moje spasenje.
Moja jedina nada i ja to znam.
Dakako, ako iza njega slijedi prihvaćanje.
Ako slijedi ljubav.
To je jedina stvar koja me može osloboditi od mene samoga,
od zatvora što sam ga sam sagradio,
od prepreka što ih sam tako bolno podižem.
To je jedino što će me uvjeriti u ono u što ne mogu uvjeriti sam sebe,
da uistinu nešto vrijedim.
Ali ja ti ovo ne kažem. Ne usuđujem se. Bojim se.
Bojim se da iza tvoga pogleda neće uslijediti prihvaćanje,
da neće uslijediti ljubav.
Bojim se da ćeš me manje cijeniti, da ćeš se smijati,
a tvoj bi me smijeh ubio.
Bojim se da duboko negdje nisam ništa, da ne vrijedim,
i da ćeš ti to vidjeti i odbiti me.
Zato igram svoju igru, svoju očajnu igru pretvaranja
sa sigurnim pročeljem izvana
i uplašenim djetetom unutra.
Tako počinje svjetlucava ali prazna parada maski,
a moj život postaje bojište.
Dokono čavrljam s tobom učtivim tonovima površnog razgovora.
Kažem ti sve, a zapravo ništa,
i ništa o onome što je sve,
i što plače u meni.
Zato kad sam u kolotečini,
neka te ne zavara to što govorim.
Molim te pažljivo slušaj i pokušaj čuti ono što ne kažem.
Što bih volio da mogu reći,
što zbog opstanka moram reći,
ali što reći ne mogu.
Ne volim ništa kriti,
Ne volim igrati umjetne, lažne igre,
želim prestati s igrama.
želim biti iskren i spontan te biti ja,
ali mi ti moraš pomoći.
Moraš pružiti ruku
čak i kada se čini da je to posljednje što želim.
Samo ti možeš iz mojih očiju ukloniti prazan pogled živog mrtvaca.
Samo me ti možeš prizvati u život.
Svaki put kad si ljubazan, nježan i kad me hrabriš,
svaki put kad pokušaš razumjeti jer uistinu brineš,
moje srce dobije krila,
vrlo mala krila,
vrlo slaba krila,
ali krila!
Sa svojom moći da me oživiš možeš udahnuti život u mene.
Želim da to znaš.
Želim da znaš koliko si mi važan,
kako možeš biti stvoritelj - do Boga pravedan stvoritelj - moje osobe
ako tako izabereš.
Samo ti možeš srušiti zidove iza kojih dršćem,
samo ti možeš ukloniti moju masku,
samo ti me možeš osloboditi moga sjenovitog svijeta panike,
i nesigurnosti, iz mojega usamljenog zatvora,
ako tako odlučiš.
Molim te odluči. Ne mimoilazi me.
Neće ti biti lako.
Dugotrajno uvjerenje o bezvrijednosti gradi snažne zidove.
Što mi bliže priđeš
to naglije mogu uzvratiti.
To je nerazumno, ali unatoč tome što o čovjeku kažu knjige,
ja sam često nerazuman.
Borim se baš protiv one stvari za kojom čeznem.
Ali rekoše mi da je ljubav jača od snažnih zidova,
i tu leži moja nada.
Molim te pokušaj pobijediti zidove
čvrstom rukom
jer dijete je vrlo osjetljivo.
Tko sam, možda se pitaš?
Ja sam onaj kojega znaš vrlo dobro.
Jer ja sam svaki čovjek na kojega naiđeš
i ja sam svaka žena na koju naiđeš.
(Charles C. Finn)
od 22.02.2011.
HTML Hit Counter
Blog.hr
Forum.hr
Odem do...
..and all hope is gone!!!
Svašta, ali nek je uzbudljivo!
Jaguar
PROROK (!)
Mrs. Morrison Joplin
Sunčica.
kroatikus1
tajanad
Norra_Autumn*
Ladynada
Amelia
More ljubavi
Tilaponcica
Bugenvilija
Bugenvilija 2
Marina kuharica za male (i velike!)
themiraclevalley
Man in Black
Nesto se kuha!
neverin
LudiSplitjo
Julia
sunce na prozoru
SredovjeÄÂŤni udovac
putovanje kroz misli
Mjesecina
Humor a ne tumor
Boliš me. Ne preboliš me. Razboliš me. Razbolim te. Mrzim te. Ne prebolim te. Gorim te. A ogoliš me. Goriš me. A ogolim te. Volim te. Stvorim. Oborim. Ne volim. Volim te.(M.A.)
Uvek smo bili živi, pa ipak: drukčije živi od svih ostalih živih na ovom luckastom svetu.(Miroslav Antic)
Nikad ti niko neće ovako u krvotok uliti poslednju nežnost celu, ni uspeti u tebi toliko tuge da nađe.
Nikada više nećes ovako divno truliti u običnom hotelu, a ne želeti ipak odavde da izađeš.
(Miroslav Antic)
U svijetu žena...
Koliko god tema bila dosadna i koliko god puta bila ponavljana, svatko tko je išta pisao ili rekao o ženama, pisao je na svoj način, rekao je drugačije... Tako i ja, neka bude zapisano, pa taman ne bilo posebno, ni nešto novo... Ja sam žena i promatrajući ostatak ženskog (a i muškog) roda, pišem dalje...
Kažu da je svaki čovjek poseban, jedinka samo za sebe... A opet s druge strane kažu da su sve žene iste! Ne volim to grupiranje žena i muškaraca... Ciljam uvijek na ravnopravnost... Ali...
Naravno da postoji ali... mora postojati...
Unatoč tome što mrzim kada muško izjavi da su sve žene iste (zapravo mislim da to nijedna žena ne voli:) opet s druge strane, to ispada tako... Kad je u vezi, ako joj je stalo do tipa, ona će vječno biti nezadovoljna, vječno će prosvjedovati, podbadati, imati ispade ljubomore i kad je sve u najboljem redu, ona će sumnjati, većinom zbog prijašnjih iskustava... (Neke će u svemu tome burno reagirati, a neke smireno) što dovodi do prekida veze, jer on više ne može izdržati (izdržao bi da je onaj pravi!) A zašto su žene takve? Zato jer su većinom one te povrijeđene. Kako vjerovati? Kako ne sumnjati? Kad iskustva govore drugačije... A opet, to nije kod sviju tako... Nekim ženama uspijeva da zadrže svog muškarca... Kojim načinom jedna ženska osoba može navesti mušku osobu da se promijeni radi nje, da mu zarobi srce i takvog ga ima do kraja života, ne, nije iskorištavanje u pitanju. I ona njega voli cijelim svojim bićem... Je li samo ljubav u pitanju? jako važan faktor, ali sumnjam da je samo to... Tu nemam odgovora, jer nisam, valjda, takva žena! Ja sam od onih, u muškom svijetu, koji oni vole promatrati, skidati pogledom, upadati s nekim glupim izjavama, a ne znaju da to uopće ne tražim... Da nisam takva... Mislim da i takvih žena ima... Za koje se misli da su samo lutkice za zabavu ( tek da se pristojno izrazim) a tko se ikad usudio vidjeti moje srce? I oni za koje sam mislila da su htjeli, lagali su... Ima žena koje žele biti u centru pozornosti, žele biti sa svakim koji naiđe, žele biti lake, ali i to samo jer vjerojatno misle da je to ljubav i da imaju nešto od toga ( I imaju, takve većinom završe s neplaniranom trudnoćom) Muškom rodu je svejedno? Nekad sam bila uvjerena da ima izuzetaka, ali nekako danas... Ma još pokušavam vjerovati u neke pojedince, ali zašto se uvijek ispostavi da je i svaki muškarac isti... Ne volim to čuti ni za žene, ni za muškarce, ali na to se sve svodi, očito... Unatoč tome, ne želim prihvatiti takvo stanje... A opet nista ne mogu ni promijeniti... U vezama, ispočetka, sve je divno, krasno... Čim malo zastari, nešto nije u redu... Kako uspijevaju veze od 5 godina. (Ljudi, ženite-udajite se, ozbiljno!) Okej, kako uspijevaju? Ne, nemojte se ženiti i udavati, nastavite se varati kao i do sad u tih pet godina koliko ste u tkz. vezi. Nemojte imati djecu u braku, činite to izvan braka ili ako zaluta koji plivač i stvori život- ubijte ga! Ako se ipak odlučite na brak, iz potrebe, ma obavite to časkom, pa nađite ljubavnicu/ka... I pravite se faca, sretni i zadovoljni... Blago onom tko ima takav život... Blago onom koga nije strah Boga, ako vjeruje u njega! To i je ono jadno u ljudima... I jesu, svi su isti i muškarci i žene... Samo što neki znaju živjeti, a neki samo misle da znaju...
04.02.2009