Ishikoridome No Mikoto

21.08.2008., četvrtak

nešto loše

Došla sam kući. Otuširala sam se. Pokazala sam znakove života. Izgleda da je duša u grkljanu svijesti, sluzava duša koja kapa i iskašljava se silovito u eter. How long does it take to wake the skies up? Škaklja me mir, prljavi mir moje osi. Omotan mi je dušnik lancima, a ni bronhiji nisu preveć iskoristivi. Zar da se ja obazrem na knjižni vijek, ptičji pjev cvijeta, ili pak potmulu dozu zore što se već večerima i večerima budi, a nikako da se probudi? Soneti siledžije zvanog Dišni, stisni se, oklopni, u moje male stanice, zavrti mi svim vratovima i svim deblima; mislim da neću stići. Ja; nikada ne stižem, nikada ne idem pješke na karneval, cvrkutima i lavežima putujem; bezdane noći u danima mojim, "crno mlijeko zore mi te pijemo obnoć" siva kozo jutra, zar da se sutra namjerim na taj ritam? Zar da se sutra okomim na vrške prstiju i da ranjenim prsima probijem odsjek vrelog života? -Supstitucija za mješovito, za novoljetno dodirivanje, tangibilne ti opipljivosti! Paul Celan u ravnomjernom umjesu u miris. O, Petro večeri! O, Petro jutra; Petro; hoćemo li do Raja ovako? Novi moj privjesku, hoćeš li podnijeti lakoću mene? Orah mene, ljusku što se gejzirskim mjehurom pretače kroz nove Rijeke i prska trudno (poput korablje) svaki korak sve dalje, i dalje, i dalje, i dalje . . . .

- 17:05 - "Mind if I smoke?" (1) - "-Care if I do." - #