Marketing
nešto loše
Došla sam kući.
Otuširala sam se.
Pokazala sam znakove života.
Izgleda da je duša u grkljanu svijesti, sluzava duša koja kapa
i iskašljava se silovito u eter.
How long does it take to wake the skies up?
Škaklja me mir,
prljavi mir moje osi. Omotan mi je dušnik lancima, a ni bronhiji
nisu preveć iskoristivi. Zar da se ja obazrem na knjižni vijek,
ptičji pjev cvijeta, ili pak potmulu dozu zore što se
već večerima i večerima budi, a nikako da se probudi?
Soneti siledžije zvanog Dišni, stisni se, oklopni, u moje male
stanice, zavrti mi svim vratovima i svim deblima; mislim da neću
stići.
Ja; nikada ne stižem, nikada ne idem pješke na karneval, cvrkutima
i lavežima putujem; bezdane noći u danima mojim,
"crno mlijeko zore mi te pijemo obnoć"
siva kozo jutra, zar da se sutra namjerim na taj ritam? Zar da
se sutra okomim na vrške prstiju i da ranjenim
prsima probijem odsjek vrelog života? -Supstitucija za mješovito, za novoljetno
dodirivanje, tangibilne ti opipljivosti! Paul Celan u ravnomjernom
umjesu u miris.
O, Petro večeri! O, Petro jutra; Petro; hoćemo li do Raja ovako?
Novi moj privjesku, hoćeš li podnijeti lakoću mene?
Orah mene, ljusku što se gejzirskim mjehurom pretače kroz
nove Rijeke i prska trudno (poput korablje) svaki korak sve
dalje, i dalje, i dalje, i dalje . . . .
Post je objavljen 21.08.2008. u 17:05 sati.