Ishikoridome No Mikoto

07.07.2007., subota

Kletva

Nije da sam nezamjenjiva,
ili da nisam mogla drugačije,
samo,
moira je htjela da i lopove boli kad se njima krade,
i lažove da ih boli, kad im se laže.
Premažite mi katranom oči,
dopustite mi, bogovi, da mi usna bar jedanput u zivotu prsne u krv
pod pritiskom zubala,
da mi se pluća bar jednom bolno i lomljivo otvore u svijet
i da alveole polete ususret kisiku - obratno,
kad pokušavam udahnuti sve više i više zraka.
I nije da zaslužujem više od ovoga što imam i što tratim sveto.
Ja nikad nisam sama mogla vidjeti svjetove iza očiju
nezavršene krakove jednakokračnih trokuta svjetlosti
ja
nikad nisam željela išta
osim jedne stvari
Ja
ju nisam dobila.
To je u redu, ne zasluzujem ju.
Ali i lažove boli, kad im se laže.

Ako nešto nije podložno poslovicama,
to je bol.

vječna je tuga ljubav.
Tuga je vječna ljubav.

okrhnuti krugovi moje ljubavi trepere
i obujmljuju svijet

nije da ne želim,
ali ne mogu nositi tugu svijeta
nisam Dovoljna.

zato neka svijet obujmljuje moja tuga
velika
poput neba, moja tuga
prostrana poput
Neba
moja tuga poput neba
široka

osjećate li kako sam tužna?

ako i mene lažova bole laži
neka i svijet obujmljuje
tuga mene

Nema kletvi, postoje samo arhajski papirići


- 02:07 - "Mind if I smoke?" (1) - "-Care if I do." - #

<< Arhiva >>

12.08 (1)
09.08 (1)
08.08 (1)
06.08 (1)
04.08 (1)
03.08 (2)
02.08 (1)
01.08 (1)
12.07 (1)
11.07 (1)
10.07 (1)
09.07 (1)
08.07 (1)
07.07 (2)
06.07 (3)
05.07 (2)
04.07 (2)
03.07 (2)
02.07 (1)
01.07 (1)
12.06 (1)
11.06 (3)
09.06 (1)
08.06 (3)
07.06 (4)
06.06 (3)
05.06 (2)
04.06 (2)
03.06 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Teško promiču ceste, noć je trudna.
Noć je vatra i srebro pojasa tvoga.
Brda se crna ziblju, goveda budna,
raste šuma kao sudbina nijema i stroga.
Tamo je zapad, žut, ti ideš zanesen;
nespokojno te neko krilo zove.
Kamenita je zemlja, put rastresen.
Reci mi, zašto voliš neba i galebove?

---

VJEČNOST

Našli smo je opet.
A koga to? - Vječnost.
Val do sunca propet,
More uzneseno.

Dušo stražarice,
Šapnimo priznanje
Te ništavne tmice
I plamena danjeg.

Od svih ljudskih težnja
I općih elana,
Slobodnijih čežnja
Krilima si gnana.

Jer po tebi samo,
Žeravo od svile,
Mi Dužnosti znamo
Što nas stalno sile.

Tu nikakve nade
Preporoda nema.
Strpljen taj tko znade,
Patnja nam se sprema.

Našli smo je opet.
A koga to? - Vječnost.
Val do sunca propet,
More uzneseno.

Arthur Rimbaud


---

Nocturno s prozora
Pomaljam glavu
kroz prozor i vidim
kako je želi nož vjetra
odsjeći.

Na tu nevidljivu
giljotinu postavio sam
glavu bez očiju
svih mojih želja.

I miris limuna
ispuni beskrajni trenutak,
dok se vjetar
u koprenu pretvori.
Federico Garcia Lorca


---

ŽUTI CVJETOVI NIŠTAVOSTI

Žuti cvjetovi ništavosti
opadaju. Cvili u žlijebu
vodopad i prhće na vrhu bukve
vrabac.
Alabastrene madone
prate me; nehajni moji koraci
ne znaju do li put ne-
svjesnosti. Uzdam se u ovu slabu svjetlost
što preobrazuje, i što više krzmam to više
udaljujem se od sebe.
Otajne harfe
večeri razapinju mi mreže
sna.
Stvoren od trava i misli,
ne ćutim student osamljenosti.

Osvaldo Ramous

---

KRISTAL

Gruda skrućene svjetlosti zatvorene
u simetričnom obliku, kristal.
Irisno jutro u tebi spava
stoljećima;
i gledaš, netremice, vrtoglavo
proticanje sunca.

Osvaldo Ramous

---

LANCI

Bolovao sam od lanaca zvukova
i neprohodnih krugova svjetla.
A ritam, ritam neprestani: krv,
zvijezde, godišta.

Vrijeme je samo brujanje zvona.

Osvaldo Ramous


---