Nije da sam nezamjenjiva,
ili da nisam mogla drugačije,
samo,
moira je htjela da i lopove boli kad se njima krade,
i lažove da ih boli, kad im se laže.
Premažite mi katranom oči,
dopustite mi, bogovi, da mi usna bar jedanput u zivotu prsne u krv
pod pritiskom zubala,
da mi se pluća bar jednom bolno i lomljivo otvore u svijet
i da alveole polete ususret kisiku - obratno,
kad pokušavam udahnuti sve više i više zraka.
I nije da zaslužujem više od ovoga što imam i što tratim sveto.
Ja nikad nisam sama mogla vidjeti svjetove iza očiju
nezavršene krakove jednakokračnih trokuta svjetlosti
ja
nikad nisam željela išta
osim jedne stvari
Ja
ju nisam dobila.
To je u redu, ne zasluzujem ju.
Ali i lažove boli, kad im se laže.
Ako nešto nije podložno poslovicama,
to je bol.
vječna je tuga ljubav.
Tuga je vječna ljubav.
okrhnuti krugovi moje ljubavi trepere
i obujmljuju svijet
nije da ne želim,
ali ne mogu nositi tugu svijeta
nisam Dovoljna.
zato neka svijet obujmljuje moja tuga
velika
poput neba, moja tuga
prostrana poput
Neba
moja tuga poput neba
široka
osjećate li kako sam tužna?
ako i mene lažova bole laži
neka i svijet obujmljuje
tuga mene
Nema kletvi, postoje samo arhajski papirići
Post je objavljen 07.07.2007. u 02:07 sati.