Ishikoridome No Mikoto

14.01.2007., nedjelja

-->Zasto necu upasti na faks:

Razlivena sam u rubove svojih ociju. Smijesak je mokar od suza, i spremna putujem ka novom "danu obicnog tempa" i dijamantne nade. Umorna sam od svadje sa prilikama. Kairos je pokvareno stvorenje silikonski ruznih obraza i starih, ravnodusnih ociju. Zasto se zivljenje cini lakim? Misao nema otpora. Kad ga dobije, ekvilibricnog, onda ce to biti trenutak za umrijeti. Survajmo se u udubine nasih iluzija, snatreci dance od stvarnosti sazdano i plesno, meko od opustenosti etera. Razocaranje. Dublje od sebe samog, raznoliko u svim svojim kromatskim ljestvicama predvidljivost i muzikalnosti srebrno pikturiranog uda svoga. Jednom davno bjese trenutak Kad je izlazak sunca ulegao u formatno jutro. Mirisalo je na more, a ja pred sobom ugledah veliko NE Moje vlastito NE je blago pozutjelo, ima staklene ulaze, ispred stakala su dvije raskosne rasplodne palme, i staro je dosta u ocima djeteta. To NE ima oko sebe veliki svjeze oliceni LICEJ, a rektorat mu je svijetloplave boje. Ja ga ne zelim. Zrak u nosnicama. Ljubav u njedrima. Prezir u jedrima tjera me na bijeg. Napukle su mi trudne usne, jezik treba s naporom odvojiti od nepca, zvuk je pazljiv i suh. Koljeno, celo, vrisak, grijeh. Njeno vrelo stisak smijeh. Poput obrusavanja vulkanske ptice na slasne mandoline rezanja obrezivanja obrednog pucketa vatra. I ugljen se u peci srusio meko, knjiznicki se magla zakovitlala morem tisine izmedju mene i Raskola Zivcanog 2054. Podijelit ce mi se aksoni tako na krivoneslavne i patnicke. Mnogo zmajskih ljuski ce se od lire odbijati ratnicke. Zvukovno pristavljen cajnik zapario je umjetne Hemije i kazem ti, Mefisto, daj mi prodaj pakao ispod koprene premije. Rado prodajem sve svoje metalne odbljeske za vase jetrene i zucne novce i rado podajem se, to je(st), detaljne pljeske krivim akuzativima krive mnozine prodajem svoje ovce. Pastirica sam rudlavih kretenizama, i zapinjuce, ogolijevajuce rijeci sramno se pokrise narancastim dekama minulih ljeta, oblacnih mirisom opijuma strelovite ceznje. Kraj kraj kraj kraj je, kraj jest, biva kraj NE, suti, NE, kazem ti, NE, suti, NE. Umri polakom i bolnom smrcu zaobidji raj. Ali ne, progonit cu te iza pakla, aktivnog snagom pretvaranja, poletno i njezno sam te usnama dotakla, i otpocela novu fazu edenskog stvaranja. Razmijenit ce se ceznje krepane, sa strahovitim lipama u dijamantnim ulicama patit ce bajuneti, a heksagoni ce pjevati terce okrajcima. Oronule kuce pune skripavog plamena, ludilom oblivenog krvavog znamena, praskaju stoljeca u skrinjama strasti, Kako li smo samo tako nisko mogli pasti. I sreli smo se jedne guste veceri u gustiku olovnih zelja, zeble su nas tundre prokopa, trutovi su rovali u lisnate krovove. Zaklelo si mi se, bice Svijeta, da ces me nositi dugo i neprimjetno, a ja te vidim, tvoja okrutna pojava me ubola u oci, i zametnulo si mi jabucice. Dodji, neparno i sparno mi se pridruzi, okrunimo se mrtvim tijelima lasera, i prasaka neka bude u rezervi za zalisnosti dragih nam sunaca. Okupajmo se, nocne skritosti, dlake svih mojih redundantnih mjeseca, okupajmo se u kuznim bazenima jutarnje rose. Rim ce frazeoloski nastupiti, ekstavagirat ce nezeljene efekte voskom od blagoslovljenog peluda, i njihat ce buduce elemente britvicama. Nasmijesi se samo za mene, ljubavi moja nebeska, plesi mi pred licem zene svojstva sjete svjetska. I vise, i jace, i snaznije, zaljubimo se svi u mene ruznu; i tuznu snuzdeno me sazmimo u zelene okvire grudnog kosa. Ne zelim se pridruziti klimama Ekvadora, niti se boriti za neovisnost Maldivskih skampa, samo za sjeverne prizme kisobrana Ja Koracam. Svecano i pompozno me obljubimo kroz biceve bicastih organizama, koja pilje u moje grudi i gmizu mi po nabijajucim krepostima. Kamermani juga su se ujedinili i klokotavi kinematografi objavise objavu da zapocinju rat sa svilenom kozom Francuske.

- 23:33 - "Mind if I smoke?" (10) - "-Care if I do." - #