Marketing
-->Zasto necu upasti na faks:
Razlivena sam u rubove svojih ociju.
Smijesak je mokar od suza,
i spremna putujem ka novom "danu
obicnog tempa" i dijamantne nade.
Umorna sam od svadje sa prilikama.
Kairos je pokvareno stvorenje
silikonski ruznih obraza i
starih, ravnodusnih ociju.
Zasto se zivljenje cini lakim?
Misao nema otpora.
Kad ga dobije, ekvilibricnog,
onda ce to biti trenutak za umrijeti.
Survajmo se u udubine
nasih iluzija, snatreci dance
od stvarnosti sazdano i plesno,
meko od opustenosti etera.
Razocaranje. Dublje od sebe samog,
raznoliko u svim svojim kromatskim
ljestvicama predvidljivost i muzikalnosti
srebrno pikturiranog uda svoga.
Jednom davno bjese trenutak
Kad je izlazak sunca ulegao
u formatno jutro. Mirisalo je na
more, a ja pred sobom ugledah veliko NE
Moje vlastito NE je blago pozutjelo,
ima staklene ulaze, ispred stakala
su dvije raskosne rasplodne palme,
i staro je dosta u ocima djeteta.
To NE ima oko sebe veliki svjeze
oliceni LICEJ, a rektorat mu
je svijetloplave boje.
Ja ga ne zelim.
Zrak u nosnicama.
Ljubav u njedrima.
Prezir u jedrima
tjera me na bijeg.
Napukle su mi trudne usne,
jezik treba s naporom odvojiti od nepca,
zvuk je pazljiv i suh.
Koljeno, celo, vrisak, grijeh.
Njeno vrelo stisak smijeh.
Poput obrusavanja vulkanske ptice
na slasne mandoline rezanja
obrezivanja obrednog pucketa vatra.
I ugljen se u peci srusio meko,
knjiznicki se magla zakovitlala
morem tisine izmedju mene i
Raskola Zivcanog 2054.
Podijelit ce mi se aksoni tako na
krivoneslavne i patnicke.
Mnogo zmajskih ljuski ce se
od lire odbijati ratnicke.
Zvukovno pristavljen cajnik
zapario je umjetne Hemije
i kazem ti, Mefisto, daj mi
prodaj pakao ispod koprene premije.
Rado prodajem sve svoje metalne odbljeske
za vase jetrene i zucne novce
i rado podajem se, to je(st), detaljne pljeske
krivim akuzativima krive mnozine prodajem svoje ovce.
Pastirica sam rudlavih kretenizama,
i zapinjuce, ogolijevajuce rijeci sramno se
pokrise narancastim dekama minulih ljeta,
oblacnih mirisom opijuma strelovite ceznje.
Kraj kraj kraj
kraj je, kraj jest, biva kraj
NE, suti, NE, kazem ti, NE, suti, NE.
Umri polakom i bolnom smrcu zaobidji raj.
Ali ne, progonit cu te iza pakla,
aktivnog snagom pretvaranja,
poletno i njezno sam te usnama dotakla,
i otpocela novu fazu edenskog stvaranja.
Razmijenit ce se ceznje krepane,
sa strahovitim lipama u dijamantnim
ulicama patit ce bajuneti,
a heksagoni ce pjevati terce okrajcima.
Oronule kuce pune skripavog plamena,
ludilom oblivenog krvavog znamena,
praskaju stoljeca u skrinjama strasti,
Kako li smo samo tako nisko mogli pasti.
I sreli smo se jedne guste veceri
u gustiku olovnih zelja,
zeble su nas tundre prokopa,
trutovi su rovali u lisnate krovove.
Zaklelo si mi se, bice Svijeta,
da ces me nositi dugo i neprimjetno,
a ja te vidim, tvoja okrutna pojava
me ubola u oci, i zametnulo si mi jabucice.
Dodji, neparno i sparno mi se pridruzi,
okrunimo se mrtvim tijelima lasera,
i prasaka neka bude u rezervi
za zalisnosti dragih nam sunaca.
Okupajmo se, nocne skritosti,
dlake svih mojih redundantnih
mjeseca, okupajmo se u kuznim
bazenima jutarnje rose.
Rim ce frazeoloski nastupiti,
ekstavagirat ce nezeljene efekte
voskom od blagoslovljenog peluda,
i njihat ce buduce elemente britvicama.
Nasmijesi se samo za mene,
ljubavi moja nebeska,
plesi mi pred licem zene
svojstva sjete svjetska.
I vise, i jace, i snaznije,
zaljubimo se svi u mene
ruznu; i tuznu snuzdeno
me sazmimo u zelene okvire grudnog kosa.
Ne zelim se pridruziti klimama
Ekvadora, niti se boriti za
neovisnost Maldivskih skampa,
samo za sjeverne prizme kisobrana
Ja Koracam.
Svecano i pompozno me obljubimo
kroz biceve bicastih organizama,
koja pilje u moje grudi i gmizu
mi po nabijajucim krepostima.
Kamermani juga su se ujedinili
i klokotavi kinematografi objavise
objavu da zapocinju rat
sa svilenom kozom Francuske.
Post je objavljen 14.01.2007. u 23:33 sati.