Mama od krave te mali šiptar

< listopad, 2004 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Što je ovo zapravo
Ovo su priče o životu i događajima oko mladoga shipke. Ili, ovo je kutija u kojoj piše da su ono izvan kutije priče o životu i događajima oko mladog shipke. Ovim analnim cjepidlačenjem smo najbolje pokazali kakav je mladi shipka.

Stavljanje smajlića 
Pikneš ovo ovdje: link, tamo klikneš smajlića i onda CTRL-v u blog. Radi samo na IE 4 i više, činimise. Ako poneki ne radi, a ti javi.

Klikni ovaj link, zabavno je.

 Najdraža..
Najdraža mi je plava boja, najdraža mi je misaona igra. Najdraže mi je pogledati lijepi film. A ove slike su moje i ko ih ukrade drkaće lijevom rukom. (Usto diskriminiram ljevake, ha!)


Izađimo iz ormara. I ja (!) čitam Drito Konja.

 Sada slušam aka s.s.
Lambchop - Aw C'mon i onaj drugi
Ovo je tako mirno i sretno da je u direktnoj ironičnoj vezi sa mojim trenutačnim raspoloženjem. Orkestar koji bogatstvom zvukova nudi toplu maternicu za skutrit se i razmislit o slijedećem koraku. Blago rečeno, super. Iskreno rečeno, i više nego super. Da ne pretjeram i kažem, fenomenoštrumpfastično.

 01.10.2004., petak

Albanac u Parizu

MOSFET!!!!! Za otprilike 6 sati ja ću sjediti pred troje ljudi koji neće odlučivati o ničemu, no bit će toliko zastrašujući u svojoj davno naučenoj ulozi da ću se sasrat ko grlica. Naime, idem polagat elektroniku jedan, predmet pun divnih spoznaja i fakata. Razasrat ću se i mentalno te ću morat pribjeći taktici razmišljanja o drugim stvarima usred pakla neznanja. "Da li mi x-ica još vrijedi, te ako da, da li je prerano za moj želudac da u njega upadne jedno dva rukohvata kolutićavih lignji u umaku od jučerašnjeg ulja? Možda bude i nekoliko štangica pomfrita mehkih kao Uncle Ben's bočica za rižu?" razmišljat će moj mozak, dok moje nevine oči gledaju kako ostali ljudi ispisuju papire čudnih jednadžbi i crteža nepoznatih dijaboličnih elemenata.
Kada dovršim taj ugodni misaoni proces, neugodna situacija u kojoj bijah maloprije će se već rasplinuti u obliku smjeha i kažiprsta ono troje ljudi, te ću veselo ući u red učenika zaslijepljenih suludom idejom da je znanje = spas. Rijetko neki čovjek stupi nogom blizu sličnih individua pa takve momente koristim za strpljivo upijanje njihovih unikatnih izjava i reakcija. Oh, kakvih svari vidjeh! Nemalo puta sam i razumio o čemu te individue pričaju, ponekad prodrem u taj tajni kôd brojeva i funkcija. No sve završi na tome, potpuno razumjevanje tog jezika je daleki san.

Ono čega se zaista jako bojim jest rano buđenje koje će moje unutarnje organe ošamariti pljuskom kakvog jačeg sumo hrvača. Hoće li moje čvrsto i podatno tijelo to izdržati, pitam se. Ostajem sam u nadi da će izdržati do ručka slash jačeg doručka. Tamo padam pokošen uljem i uljanim derivatima.

Završimo vicem: ide MOSFET ulicom, vidi JFET u spoju emitera i kaže: "hej, a dobro, a što sad ti u tom spoju, ajmo u triodno područje" kadli će stari JFET pokazujuć ćelavu glavu i nacistička obilježja: "ne mogu, tamo ima puno manjinskih nosioca!!!!!" :D :D :D Kužiš..
- 02:15 - Komentari (3) - Isprintaj - #