Za otprilike 6 sati ja ću sjediti pred troje ljudi koji neće odlučivati o ničemu, no bit će toliko zastrašujući u svojoj davno naučenoj ulozi da ću se sasrat ko grlica. Naime, idem polagat elektroniku jedan, predmet pun divnih spoznaja i fakata. Razasrat ću se i mentalno te ću morat pribjeći taktici razmišljanja o drugim stvarima usred pakla neznanja. "Da li mi x-ica još vrijedi, te ako da, da li je prerano za moj želudac da u njega upadne jedno dva rukohvata kolutićavih lignji u umaku od jučerašnjeg ulja? Možda bude i nekoliko štangica pomfrita mehkih kao Uncle Ben's bočica za rižu?" razmišljat će moj mozak, dok moje nevine oči gledaju kako ostali ljudi ispisuju papire čudnih jednadžbi i crteža nepoznatih dijaboličnih elemenata.
Kada dovršim taj ugodni misaoni proces, neugodna situacija u kojoj bijah maloprije će se već rasplinuti u obliku smjeha i kažiprsta ono troje ljudi, te ću veselo ući u red učenika zaslijepljenih suludom idejom da je znanje = spas. Rijetko neki čovjek stupi nogom blizu sličnih individua pa takve momente koristim za strpljivo upijanje njihovih unikatnih izjava i reakcija. Oh, kakvih svari vidjeh! Nemalo puta sam i razumio o čemu te individue pričaju, ponekad prodrem u taj tajni kôd brojeva i funkcija. No sve završi na tome, potpuno razumjevanje tog jezika je daleki san.
Ono čega se zaista jako bojim jest rano buđenje koje će moje unutarnje organe ošamariti pljuskom kakvog jačeg sumo hrvača. Hoće li moje čvrsto i podatno tijelo to izdržati, pitam se. Ostajem sam u nadi da će izdržati do ručka slash jačeg doručka. Tamo padam pokošen uljem i uljanim derivatima.
Završimo vicem: ide MOSFET ulicom, vidi JFET u spoju emitera i kaže: "hej, a dobro, a što sad ti u tom spoju, ajmo u triodno područje" kadli će stari JFET pokazujuć ćelavu glavu i nacistička obilježja: "ne mogu, tamo ima puno manjinskih nosioca!!!!!" :D :D :D Kužiš..
Post je objavljen 01.10.2004. u 02:15 sati.