God's light reborn me !
07.03.2007., srijeda
Sveta Perpetua i Felicita, mučenice, († 202/203)
|
U velikom amfiteatru grada Kartage dogodilo se mučeništvo ovih dviju žena i trojice muškaraca: Revokata, Saturnina i Satira. O njima imamo sačuvan vjerodostojan izvještaj koji je pravi biser u knjizi Acta martyrum. Sastavio ga je po svoj prilici Tertulijan, slavni kršćanski pisac prvih vremena. Perpetua je bila žena odlična roda. Otac joj je bio poganin, a majka kršćanka. I sama je bila majka jednog djeteta. Felicita joj je bila vjerna sluškinja, koja je svoju gospodaricu pratila i u smrt. U tamnici Perpetua je rodila kćerku. U porođajnim je mukama uzdisala. Stražar joj je na to rekao: "Ako već sada toliko kukaš, što ćeš tek raditi kad budeš bačena pred divlje zvijeri?" Sveta mučenica odgovorila mu je: "Sada trpim sama, tada će u meni biti netko drugi koji će za me trpjeti, jer će se to dogoditi na Njegovu slavu." Perpetua je ostavila dijete, starca oca, braću i pošla u smrt. Vjernost Kristu pretpostavila je svemu. Isto tako i njezina služavka Felicita. Obje su bile bačene pred divlju kravu da ih razdere. Izdržale su hrabro to okrutno mučeništvo. Izvještaj o njihovu mučeništvu čitao se svake godine na njihov smrtni dan po svim kršćanskim zajednicama sjeverne Afrike sve do provale Vandala i kasnije Arapa, koji su bogate primorske gradove sjeverne Afrike pretvorili u ruševine. Imena tih dviju svetih mučenica ušla su i u rimski kanon, tzv. prvu euharistijsku molitvu, i spominjala se stoljećima kod najsvetijeg kršćanskog bogoslužnog čina da primjer njihove hrabrosti i vjernosti bude poticaj za mnoge. Mučeništvo sv. Perpetue i Felicite zbilo se 7. ožujka 202. ili 203. godine za vladavine rimskoga cara Septimija Severa, koji je vladao od godine 193. do 211. Podrijetlom je bio Afrikanac. Na početku vladavine pokazao se prema kršćanima osobno sklon. Nakon nekog vremena promijenio je držanje. Povod su bile česte bune Židova, a i to što je na kršćanstvo prelazio sve veći broj onih iz viših slojeva. Zato je godine 201. izdao zakon o zabrani prelaženja na židovstvo po obrezanju, a malo poslije toga zabranio je i pristup kršćanskoj vjeri. Progonstvom se oborio osobito na katekumene, tj. pripravnike na krštenje i novokrštenike. Povjesničar Euzebije zabilježio je o tome dragocjene izvještaje s mnogo pojedinosti, osobito za područje Egipta, gdje je u Aleksandriji poginuo sv. Leonida s mnoštvom katekumena svoga slavnoga sina Origena, koji ih je poučavao u vjeri u glasovitoj katehetskoj školi. Krist je prorekao da će njegovi sljedbenici trpjeti progonstvo, ali im je obećao i pobjedu. Svaka mučenička smrt, doista, jest i pobjeda, jer je rođendan za nebo, za vječno blaženstvo. Kršćanski mučenici vjerovali su Kristovim riječima i nadali se Njegovim obećanjima. Ta vjera i nada davale su im onu snagu kojoj su se divili i sami njihovi mučitelji. Njihov primjer udivljenja je vrijedan i za nas i zato nam ih Crkva i danas stavlja pred oči. Svete mučenice Perpetua i Felicita s ostalim mučenicima daju nam divan primjer bratske i sestrinske ljubavi u Kristu, kojoj su ostale vjerne sve do smrti. Takvo je držanje u mladoj Crkvi prvih stoljeća bila općenita pojava. Prvi kršćani su ostvarivali onu Isusovu: "Svi ste braća" (Mt 23,8). Sam Isus nakon uskrsnuća s posebnim je naglaskom Svoje učenike nazvao braćom jer je Magdaleni rekao: "Idi k braći mojoj!" (Iv 20,17). Kršćani su stoga već od početka svoje zajednice počeli shvaćati kao bratstva u jednom posve novom smislu, u kojima su jednakopravne bile i sestre. Oni su jedni druge priznavali za braću i sestre i kao takvi se među sobom i ljubili. To je za mentalitet tadašnjega vremena bilo nešto nečuveno i neviđeno pa su kršćani i po tom za društvo bili silna novost. A time su malo-pomalo pridonosili obnovi ljudskoga društva te stvaranju novih ljudskijih odnosa među ljudima. O svetoj Perpetui i Feliciti postoji vrlo bogata ikonografija. Mozaici nadbiskupske kapele Sv. Andrije u San Apolinareu Nouvo u Ravenni te kod nas u Poreču prikazuju nam najstarije slike tih dviju slavnih afričkih mučenica. Potresna i uzbudljiva povijest njihova mučeništva, bogata pobožnošću i ljubavlju nadahnjivala je mnoge umjetnike, od majstora mozaika u Ravenni i Poreču pa sve do našega stoljeća. Lik je svete Perpetue u ikonografiji jače istaknut što je, s obzirom na okolnost da je rodila u zatvoru, posve razumljivo. Obično je prikazuju s palmom i divljom kravom, kojoj je bila izložena u areni. |
