Šetnjica
23.03.2006., četvrtak
Trst
Završivši sve poslove u Zagrebu i postavši "ponosnim" vlasnikom još određenog broja plastičnih kartica a la zdravstvena hvatska, zdravstvena švicarska, pa nova putovnica uskoro, pa drž pa nedaj, uputio sam se u Slavoniju k mojoj coach-ici koja će me voditi idućih par mjeseci niz mukotrpne procese samodiscipliniranja. Tijelo i duh se moraju disciplinirati i dovesti u red, najsavršenije što može, kako bi mi konačno postali saveznici i na pomoć i raspoložbu. Slika je snimljena "slučajno" u Luzernu na željezničkoj stanici prije 3 tjedna i poslužiti će kao moto pokušaju što slijedi.Dakle, krenuh u Slavoniju. Još samo da se javim s govornice na kolodvoru, nešto, neka sitnica drugu Rami. E onda je i on imao samo da mi kaže btw neku sitnicu koja se pretvorila u slona i radi koje sam izjurio kao oparen s kolodvora i vratio se doma. Radilo se o vrlo opasnoj financijskoj situaciji i nisam htio riskirati gubitak sve svoje radne ušteđevine. Navečer, kada sam konačno prikupio sve podatke, kao i nekih 12-ak pisama iz cijeloga svijeta uključujući i novu pošiljku starih poštanskih markica iz Šri Lanke, ispalo je da je sve bila lažna uzbuna. Lijepo, ali mi je malo razbilo koncept odlaska u Slavoniju. Zato sam danas, besposlen i s željom za druženjem, odveo debelog Ramu i Mayalu na tršćanski aerodrom kako bi uživali pogodnosti ukidanja viza za UK, a ona odradila jedan od svojih nevjerovatnih plesnih nastupa pred londonskom publikom. Usput smo posjetili vrlo drage prijatelje u Trstu, da ne kažem rodbinu, kao i na kratko sam grad. Joj, kakav sladoled... Vraćajući se sam u autu prema Zagrebu, ustanovio sam da, iako je auto kojeg sam vozio pravi avion, da ako si nenaspavan uopće nije ni fora ni seksi pričati sam sa sobom. Ipak, vratio sam se preko Rijeke, što je probudilo neke lijepe uspomene na neka davna ljeta, a i prvi put sam vozio dionicu Rijeka - Zagreb. To je nevjerovatno da baš taj dio nisam nikada odvozio iako Hrvatsku imam krstareno uzduž i poprijeko - od Delnica do Rijeke sam uvijek završio ili u vlaku ili u busu. Impresionirao me krajolik (polu)autoputa, stvarno je nešto. Do daljnjeg u Zagrebu, "strah" me pisati kad opet idem, ima previše promjena... |
- 23:27 - Stvarno? (5) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||