Šetnjica
28.01.2006., subota
Posjeta
|
Ovih dana sam razmišljao o svom socijalnom životu, to jest kako je vrlo siromašan od kada sam se definitivno otisnuo s Balkana. Prisjećao sam se višegodišnje bogate i intenzivne socijalne svakodnevice u Skopju u onih 6 godina koje sam proveo tamo. Ne znam kako objasniti, nedostaje mi na jedan vrlo zdravi način, kao da jasno i u miru mogu sagledati veliku razliku između onda i sada, kvantitativnu, ali puno više kvalitativnu. Nije uopće došlo do tuge, već su se te ugodne slike pretvorile u zahvalnost i radost prema svim tim ljudima iz Komaje i oko nje za nebrojene i uistinu nezaboravne trenutke. Danas, nekako niotkuda, a možda ipak povezano s gore navedenim, primio sam telepatsku "posjetu" one energije koja je zauvijek promijenila tijek mog života i koja ga u stvari još uvijek mijenja. Radi se o čistoj, nadosobnoj (nad-seksualnoj, nad-emotivnoj, nad-mentalnoj) ljubavi. Tu sam energiju osjetio do sada samo od dvoje ljudi u svom životu, od mog duhovnog majstora Makaje i od njegovog bliskog učenika i mog učitelja Kristijana. U prvom dodiru s tom energijom ljubavi, koja po kvaliteti nema baš nikakve veze sa našim zaljubljenostima, simpatijama i inspiracijama koje nalazimo u drugim osobama, moj je život nepovratno promijenio svoj smjer i krenuo putem duha prije skoro 12 godina. Bilo je sasvim lako u jednom hipu odbaciti sve: meso, alkohol, povremene cigarete i droge, bilo je lako suprotstaviti se svim problemima, osudama i podbadanjima koje su uslijedile nakon toga u kući i u društvu. I dan danas se lako suprotstaviti na fizičkoj razini, iako sada postaju vidljive neke suptilnije, nutarnje prepreke koje treba preći. Kažem, bilo je lako, jer ta je ljubav toliko sveprožimajuća, toliko cijelosno liječi svaku ljudsku ranu i toliko cijelosno nadomješta svaku ljudsku potrebu, seksualnu uključivo, da je za mene od prvog dana kristalno jasno da za moj život tu nema dileme – ja znam kojim smjerom treba ići. Čak i ako ga ne razumijem uvijek i potpuno, meni je jasna ta ogromna razlika između dvije ponuđene opcije i ne pada mi na pamet, to jest ne privlači me povratak na staro. U nekim mojim vrlo teškim i tamnim trenutcima, ponekad pomislim na odustajanje i odstupanje, ali moja duša i moje meso su na teško objašnjiv način zacementirani i neporemetljivi na suptilnijim razinama u svojoj odluci: makar bio najgori duhovni aspirant na svijetu, ipak ću dati sve od sebe da se potrudim najbolje što znam i mogu u trenutku kako bih dosegao Život u njegovoj najizvornijoj formi, prihvaćajući potpuno sve moje mane i lijenosti i iz njih proizilazeće bolne kritike od strane mojih najbližih do čijeg mi je mišljenja itekako stalo, nego li da budem onaj stari ja koji je do malo prije samozadovoljno sjedio na čvstim i sigurnim temeljima konformizma i društvene prihvaćenosti. Ta savršena Ljubav tako rijetko dolazi u moje srce, tako je rijetko osjetim da mi je nedostupno i samo sjećanje na nju. Jasno, nema je nigdje, pojedinci/e koji je mogu producirati su toliko rijetki na ovome svijetu. Ona je dragocjenija od bilo kojeg posjeda, materjalnog ili duševnog, tako da nije ni čudo da ljudi koji su je jednom doživjeli napuštaju sve im znano i drago kako bi i sami pronašli put do trajnog boravka u toj riječima teško opisivoj Ljubavi. Jer tamo je sve zadovoljeno, tamo je sve kako treba i na svom mjestu, tamo nema suprotnosti, tamo nema Dobra i Zla, tamo se nalazi krajnja destinacija za svako ljudsko biće. Sjećanje na Nju je toliko bilo izblijedilo u meni, da sam nedavno negirao Njene mogućnosti transformacije, misleći da ništa ne može nadomjestiti sretnu partnersku ljubav i zaljubljenost i da se savršenstvo i sreća nalazi u mješavini osobne ljubavi i intenzivnog podržavajućeg i inspirativnog djelovanja i interakcije sa svojom užom i širom okolinom i iz toga proizilazeće radosti i zadovoljstva. Možda zvuči misionarski i propagandistički, no sada tek vidim ogromnu razliku između mnoštva dobrih i pozitivnih ljudi koje srećem širom svijeta, kao i nebrojenih knjiga i škola za poboljšanje života, za postizanje sreće itd. s jedne strane i onoga što moj duhovni majstor i njemu slični nude. Jedan veliki intimni upitnik u mojoj glavi je riješen. Moj je život dobio dobio poklon od neprocjenjive vrijednosti kroz ovu jednosatnu "posjetu". Možda se nakon par dana ništa spektakularno neće promijeniti u mom životu, ali ja sam duboko sretan čovjek jer osjećam čitavim svojim bićem, svakom svojom najsitnijom česticom, da sam bio Tamo, na Čistom Izvoru Života i Radosti. |
- 23:02 - Stvarno? (5) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||