Šetnjica
28.07.2005., četvrtak
Kišurina...
|
Evo sjedim "zarobljen" u jedinom mjestu gdje se može besplatno surfati u gradu. Roki, lijepo si me zajebao. Samo sam svratio pogledati ima li šta nova i dok sam "povukao" iz prašnjavih sjećanja put od Mostara do Zadra, udrio je je veliki i dugi pljusak. Kako još uvijek traje, a auto mi je parkirano taman toliko daleko da pokisnem do gole kože (a baš sam se lijepo dotjerao za pred kompjuter), sad moram prtljati po tipkovnici dok se kiša ne smiri. Daklem, stanje tijela i duha se bitno popravlja jer sam i danas udrio dobar spavanac popodne, a imao sam i nevjerovatnu sreću da sam naišao na dva obroka danas. I to oba kuhana! To mi se nije desilo već tjednima!!! Inače se jako nerviram oko jedne stvari. Već 10 mjeseci traje igra mačke i miša sa urednicom jednog časopisa. Kao, ona bi me htjela intervjuirati, pa je to i napravila svaki puta kad sam bio u Ženevi, pa mi je pisala još nekoliko puta da joj pošaljem još neke detalje i materijal i nikad ništa ne izađe. Iako nije odgovarala na mailove već tjednima, jučer je stigao novi broj i naravno - ništa. Iste večeri u inboxu njen mail "joj ,pošalji mi ultra turbo hitno tvoj CV, završavam članak o tebi". Ajd, ne budi blesav, poslao sam ga. No, ovo joj je zadnja šansa, halas, nema više. Sad zna toliko toga o meni da me može dati i na sud! Kiša i dalje pljušti, što da pišem još? Možda kako sam pomalo lud za prijateljima. Ne znam što se dešava, ali jako mi nedostaju prijatelji, blizina, toplina. Nedostaje mi jako i Europa, nedostaje mi iskustvo da živim u nekoj zapadnoj zemlji, sasvim neopterećen budalaštinama, ratovima, balkanskim problemima, velikim i malim. Htio bih si to priuštiti bar nekoliko mjeseci, ne znam, Francuska, Španjolska. Onako, miran, skroman život, ujutro po kruh, šetnja po prirodi, uživanje u blagoj klimi. Nema TV-a i vijesti o ratovima, teroristima i gladi u Africi, nema razmišljanja o kreditima, autima, kućama. Samo obična svakodnevica u malom, tihom mjestu na zapadu. Ne znam, možda mi je previše od svega proživljenog koje je upravo suprotno gore navedenome: samo strka, zbrka, brige... Često poželim da sam se rodio u nekom takvom mjestašcu i da nikada nisam morao brinuti sve brige koje su me lupale u glavu i srce. No, to je što je, čovjek ne može birati unaprijed. Zato mi pomažu duge meditacije u kojima se mijenja sve iz korjena i čitav svijet ovakvih želja i čežnji se povlači i nestaje pred živim, pulsirajućim životom koji dolazi u valovima, nekada većim nekada manjim. I daje mi želju i volju da guram dalje, daje mi smisao, jer su sve neispunjene stvari i želje iz običnog, svakodnevnog svijeta već odavno prežaljene. Možda ovo nije dobra motivacija, ali izbora više nemam. Drago mi je da ga nemam, jer je svijet meditacije neusporedivo bogatiji i raznovrsniji od svakodnevice običnih, "normalnih" ljudi. I što je jako važno za mene, puno je osjetljiviji na sve što se dešava oko nas i u nama. Zato ga volim, taj drugačiji, "otkačeni" život i predajem mu se. Zato više i nisu teške svakodnevne konfrontacije s kolegama na poslu i sa ljudima koje srećem kada ti predbacuju vegetarijanstvo, nekonzumiranje alkohola i ostalih "normalnih" stvari. Lijepo je. |
- 21:57 - Stvarno? (3) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||