Moja želja za dokazivanjem kroz posjedovanje nečega što drugi nemaju, bilo to predmet, osoba ili mogućnost počinje se ostvarivati i kroz situacije koje nisu uvijek željene.
Dok sam u veljači likovao nad svima koji su se smrzavali u oštroj zimi Starog kontinenta, dok sam ja bio privilegiran uživati blagodati vrelog Indijskog oceana i tropske Šri Lankanske klime, sada sam se neošekivano našao u potpuno obrnutoj poziciji. I dok su misli svih koje poznajem uprti u dolazeće ljeto sa svim njegovim čarima, ja sam sinoć ošajnišli tražio treću debelu deku kako bih se ugrijao u krevetu. Činjenica da se Nairobi nalazi na nekih 1600 metara nadmorske visine, kao i čitav prethodni mjesec koji je uglavnom obilovao oblačnim vremenom, snizili su jučerašnju dnevnu temperaturu na nekih 15-ak kišnih stupnjeva (slobodna procjena), što je bio uvod u prilično hladnu noć. Iako je noć počela odlično - oproštajnim partyjem jednog kolege na kojem se okupilo oko 180 ljudi, u odličnoj afričkoj atmosferi punoj smijeha, zezanja, mnoštva crnih tijela uzbibanih u ritmu "black-box" hitova iz 80-tih i 90-tih – već mi se dobrano vrtilo oko 10 sati i morao sam doma. Kako se kafić Coco Jumbo, u kojem se održavao party, nalazi doslovno preko ulice, nastavio sam slušati muziku i vrištanje do 2 ujutro, kada ih je policija razjurila... Da ponovim, bilo mi je uistinu žao otići jer je atmosfera koju za stolom i na plesnom podijumu prave afrikanke i afrikanci toliko puno slobodnija, radosnija i razigranija od onog što se nalazi po klubovima i partyjima po Europi.
|