Jučer sam se otišao obrijati u brijačnicu, jer su moji aparatići nemoćni pred gustišem koji mi je nikao pod nosom u bolnici. Kada sam sjeo pred ogledalo, lijevi dio lica je još davao znakove živosti, oko je bilo polu vedro, dok su desni obrva, oko i obraz bili opušteni, tamni, smrknuti. Nevjerovatno, kao da je netko spojio dva različita lica po pola. Gledajući samo u taj ostarjeli, tamni, opušteni dio na koji se nastavljala gusta brada, slika me jako podsjetila na onu od Ivana Mažuranića koju smo gledali u udžbenicima u školi. Hmmm... ovako ću izgledati za desetak godina, pomislih. Nakon brijanja i šišanja (isto brijanje) i nakon masaže glave, povratak pred ogledalo je dao sasvim drugu sliku: lipi i šesni mlaadiić, e!
Od bitnoga ima da sam se opet počeo dopisivati s najbitnijim ljudima u mom životu, jer sam shvatio da bez toga nema sreće. Toliko.
p.s.
Bio sam jucer u kinu i prije svake projekcije se pusta kenijska himna! Svi ustanu i mirno odslusaju. Bio sam totalno iznenadjen.
|