Šetnjica
05.07.2005., utorak
24.06.Kasno jutro, već se polako bliži vrijeme ručka, sav sretan se polako gegam ka Velikom Tukulu, elipsoidnoj građevini sa slamnatim krovom izgrađenoj u stilu okolnih kuća lokalnog stanovništva, koja nam služi kao blagovaonica, mjesto za druženje i kuhinja. Ima i jedan poseban dio koji iskače iz tog oblika elipse i u njemu se nalazi soba bez prozora i sa debelim metalnim vratima, koja je hlađena jakim air conditionom, a služi kao spremište cjelokupne hrane. Hrana se dobavlja avionom u neredovitim intervalima iz glavnog grada, jer ovdje više manje nema ništa za kupiti. Kuhari dovršavaju ručak, uskoro pristižu kolege s posla. Nakon ručka ostajem opet sam, zavaljen u udoban trosjed gledam "Panoramska putovanja vlakom kroz Švicarsku" – još jednu od mojih nerazjašnjenih opsesija – i uskoro nestaje struje. Polako me hvata san i u očekivanju da netko uključi generatore, u trbuhu mi počinje vrlo neugodna senzacija boli i mučnine. |
- 13:40 - Stvarno? (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||