Šetnjica
25.03.2005., petak
Po šumi širom, bez staze puta...
|
Jučer, nakon pisanja posta punog oduševljenja tehnikom i internetom, vrlo dobro raspoložen, krenuo sam u noćno istraživanje grada. Cimer je otišao u Europu na odmor (ostavljajući mi da mu čuvam mačku) tako da sam mogao nesmetano otići istraživanje. Čudno, s njime smo uvijek išli po nekoliko uobičajenih ruta i nazad doma. Uvijek je bio premoren za neku akciju. I tako krenem ja prateći putokaze za gradsku vijećnicu, predsjedničku palaču i parlament, prođem neke zanimljive građevine i kvartove u kojima odavno nisu vidjeli stranca, vidim i bijedu koja se nalazi van blještavila glavnih ulica, osjećajući se pomalo kao princ Siddharta... Parlament se nikako nije pojavljivao, usprkos putokazima. Ulice su postajale sve uže i neosvijetljenije, auta su počela polako nestajati s puta. Iako mi se činilo da još imam pojma barem u kojem smjeru vozim, polako sam postajao sve nesigurniji. Put me odveo po nekakvim selendrama, prigradskim naseljima, kroz puteljke gdje se dva auta teško mimoilaze, gdje nema nikakvog osvijetljenja niti oznake pravca. Nakon sat i pol vožnje i prolaženja svakakvih misli kroz glavu, od strahova pa do planova kako odspavati u autu do jutra ako nestane goriva, uspio sam se dokopati neke ceste za koju sam mislio da me vodi u smjeru grada. Nakon 10-ak minuta sam prošao pored McDonaldsa kojeg sam vidio prije sat vremena, no srećom u suprotnom smjeru. Mislio sam da sam spašen, ali sam u stvari još bio daleko od bilo čega prepoznatljivoga. Vijugajući sad već opet širokim i osvijetljenim cestama, s natpisima koji mi ne znače apsolutno ništa i bivajući već potpuno izgubljen čak i u tom osjećaju smjera, pokušavao sam shvatiti gdje je ocean - on mi je bar jasan putokaz. I tako sam bauljao još neko vrijeme ulicama, misleći da se vozim u smjeru oceana i misleći kako ću svakog trenutka nabasati na jednu od velikih avenija koje poznajem, odjednom sam se našao u maloj uličici koja me vodi direktno u dvorište moje kuće. Umro sam od smijeha i iznenađenja, pomislivši da ovo sigurno ima neko dublje značenje jer se redovno, s vremena na vrijeme ovo dešava ljudima koji tragaju i u svojoj nutrini. |
- 17:36 - Stvarno? (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||