Šetnjica
15.03.2005., utorak
Nakon petosekundnog razmišljanja i "spašavanja" stabla, kolega me odveo u lokalni restoran. Mala, neugledna rupa, u vlasništvu lokalnih muslimana, ničemu nalik ni u najzabitijoj balkanštini. No, bilo mi je jako interesantno sjesti i biti u toj atmosferi, s tim ljudima, da ih vidim u njihovom okruženju, da osjetim i njihovu svakodnevicu, van našeg "divno i krasno", "oćišćeno i ispeglano" svijeta. Kolega je jeo tradicionalni rice&curry (rukama – tako se ovdje jede!), a ja sam grickao neka tijesta punjena povrćem. Mamma mia, kako je to bilo ljuto! No, na neki način i ukusno pa sam, pregladnio, nastavio jesti. Nakon par komada, mislio sam da ću se onesvijestiti. Potražio sam neko osvježavajuće piće i dobio gazirani sok lokalne proizvodnje. A taj, umjesto da ublaži vatru, samo ju je još dodatno pojačao! Sjetio sam se da taj sok prave ljut ko vrag, iako izgleda kao najobičnija Fanta ili Sprite. Ili Gazoza ;-)) Ništa, evakuirali smo se u roku odmah i žurno krenuli ka uredu u kojem sam se utopio u vodi. Blurp! |
- 18:21 - Stvarno? (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||