Šetnjica
15.03.2005., utorak
Uplovljavanjem na odredište, ne zaboravljajući kapetanovu priču, tresnulo me oduševljenje: pomiješane slike Čiova, Omiša i Makarske su se ispreplele u obrisima ovog gradića. Sve me živo podsjećalo na doma, na Dalmaciju, na djetinjstvo, na putovanja uz obalu. Bio sam van sebe radosti od iznenadnog doživljaja poznatog i bliskog. Uplovili smo kao neke barabe, usred mjesta, na pijesak. Vozilo koje je došlo po nas je prešlo preko razbijene ograde i ušlo na livadu igrališta pored dječjih klackalica i ljuljački i pokupilo nas s plaže, kao u nekom američkom filmu. Malo mi je bilo bez veze, ali nisam komentirao, nov sam, možda nemaju pametnije rješenje. |
- 18:18 - Stvarno? (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||