Šetnjica
15.03.2005., utorak
Nakon kratkog zadržavanja na poslu, ostavio sam stvari u kući u kojoj ću spavati i krenuo sam u protegnuti noge gradom, koji je ispresijecan morem na svim mogućim mjestima, ali tako da pruža prelijepe poglede na kuće uz obalu. Naravno, opet sam bio atrakcija lokalnom stanovništvu koje, čini mi se, jako cijeni ako netko nije samo još jedan bijelac zaštićen iza stakla jurećeg džipa kojemu se treba sklanjati s ceste, već netko tko će prošetati među njima, pozdraviti, napraviti kontakt. Bilo je lijepo, osjećao sam puno simpatije od njhove strane, izmjenio sam puno "hello"-a i "how are you"-a i s mladima i sa starima, a na početku šetnje jedan me pogled osvojio. Iako sam se odmah makao, osjećao sam još dugo to prelijepo lice u sebi čija mi je pažnja i želja za kontaktom toplila grudi kao što to dugo nitko nije. Nakon razočaranja sa E. aktivno bježim od bilo kakvog emotivnog kontakta sa ljudima (pogotvo sa curama), primjetio sam kako munjevito izvlačim dlan iz svakog rukovanja do kojeg baš mora doći, kako pogled u oči traje uvijek samo do početka bilo kakve emocije, pa makar bila to i najobičnija pristojnost ili srdačnost. Ma ne mogu me ni lijepe cure s posla mrdnuti od tamo, a primjećujem da bi se htjele družiti. No, ja ostajem zamišljeni kolega u prolazu, "samo na par dana", kao fol pišem nešto poslovno, a u stvari se molim da se svi što prije maknu od mene i da ostanem sam. Sreća je što su ljudi moje branše globalno doživljavani kao vrlo asocijalni tipovi, previše zaokupljeni poslom, tako da imam savršen alibi za skrivanje. E, sad, ja ne dižem uzbunu, jer je ovo i dobra prilika za nešto drugo u životu, jer sam se naigrao dosta srdačne i smiješne uloge. Tako, ja mislim da sam jako mudar i dubok s ovim potezom. A možda sam i totalna budala i glupan. Vrijeme će pokazati svoje. |
- 18:17 - Stvarno? (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||