Šetnjica
13.03.2005., nedjelja
Senza parole
|
Sinoć i danas sam s jednim dečkom iz Ugande bistrio politiku nesvrstanih, to jest preciznije centralne Afrike i bivše Jugoslavije. On mi je objašnjavao neznatne razlike između Tutsija i Hutua koji su se onomad žestoko poklali u susjednoj mu Rwandi (milion mrtvih u mjesec dana, ubijeni uglavnom hladnim oružjem!?!), a ja sam mu objašnjavao kako je moje pleme bilo na svaki način obespravljivano pod srpskom vlašću. On me je pitao iz kojeg su plemena Milošević i Karadžić, jer mu se čine kao dosta agresivno pleme. Kasnije smo krenuli u međuplemensku lingvistiku na našim i njegovim prostorima. A onda je stolica na kojoj sam sjedio u restoranu uz more jednostavno propala podamnom i morali smo promijeniti lokaciju, ali se razgovor nastavio. Tko zna dokle bi trajao da nam se nisu javile dvije kolegice koje su nas pokupile na plažu da se malo okupamo. Pješčani beskraj, nekih 50-ak kilometara neprekinute plaže. Dio na koji smo mi otišli je bio prilično čist i uredan jer u blizini nije bilo kuća, pa nije bilo ni štete, za razliku od dijela kojeg smo jutros posjetili. Mogu vam reći, teško je i otužno bilo gledati i biti na plaži prepunoj stvari koje je more izbacilo. A odmah iza leđa, na 20-ak metara od obale mora, čitavi kvartovi malih obiteljskih kuća doslovno poravnati sa zemljom. Ostali su samo temelji i podovi kuća, mnogi se okupljaju na mjestima gdje im je nekada bio dom, malo rade, a onda sjednu na zemlju, zagledaju se u pod pred sobom i tako šuteći provode duge sate. Ocean više nije prijatelj, izvor života, rada (mnogi su bili ribari) i radosti. Sada je samo tjeskoba u pogledu uperenom u daleku pučinu, mučno sjećanje na bolnu prošlost i neizvjesnost: hoće li opet? Šetajući tako obalom, u tišini, i upirući pogled u daljinu oceana, odali smo šutke počast poginulima i u mislima ponudili naše suosjećanje onima koji su ostali u boli i patnji. |
- 16:21 - Stvarno? (4) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||