Šetnjica
23.02.2005., srijeda
Sanjam
|
Uspjelo je! Nakon 6 turbulentnih dana i nakon 56 neprospavanih sati u komadu, sinoć sam konačno zaspao i probudio se jutros normalan. Dan je odmah puno, puno ljepši, a pogodilo se i da danas nije toliko puno vruće, pa još k tome i praznik koji nam je dozvolio da nakon laganog jutra u uredu odemo u đir po gradu i da ga, na miru i bez uobičajene prometne gužve, pogledamo. To naravno, nakon ručka u jednom otmjenom hotelu s vrlo lijepo uređenom terasom i vrtom, uz sami ocean. Hrana je, naravno, bila previše ljuta i počeo sam glasno razmišljati o povlačenju u domaće kuharske vode jer stvarno pretjeruju. Osim čiste kuhane riže, sve je pretjerano hot i chili i spicy. Ali s druge strane je dobro za moj trbuščić, da ne uzima previše, hehehe... No, pored toga, usluga je tako dobra, kao i već spomenuta kuhinja kućne pomoćnice. Ujutro se dižemo sa spremnim toplim i bogatim doručkom, u opuštenoj kućnoj atmosferi, fino tetošeni, maženi i paženi, (u kućnim ogrtačima) pa odemo malo na posao, onda ručak isto tako sve divno i krasno. Meni sve to izaziva puno radosti i smijeha, tako da smo se počeli sa šefom i cimerom oslovljavati sa "lord" i nutkati jedan drugoga hranom i napitcima na jakom engleskom high class naglasku. Naravno, tek se zakuhalo, zezancija ide i dalje, indeed :-))) |
- 09:55 - Stvarno? (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||