Ovo je stvarno rekord: već se 3 tjedna muvam po raznim ljekarima radi skoro 40-dnevnog neprekidnog kašljanja, prolazim sve moguće specijalističke preglede - od ubadanja par centimetara igle od injekcije direktno u grlo, preko puhanja u kompjuter (!?!), ultrazvuka, testa za trudnoću, ispitivanja na policiji, pa sve do bliskih susreta s Tanjom Torbarinom i Bojanom Gregorić (dobro, par poslijednjih nisu baš relevantni...) - i sve je u najboljem redu. Ja sam zdrav kao dren! Ne dobrog, već savršenog zdravlja u mnogim segmentima. A kašljem ko Golf jedinica dizelaš i ne mogu doći sebi. Ne smijem se uzbuđivati, ne smijem se smijati, ne smijem se nervirati, ne smijem trčati. Smijem sjediti umrtvljen kao fikus i pokušavati ne disati. Sad bi netko pametno predložio da je to idealno za meditaciju. E, složio bih se ja s time da se nakon pet minuta meditacije, čim se probudi energija malo jače, počinje oluja u grudnome košu i u grlu i od meditacije ne bude ni m. I ne znam zašto, ne želim još uključiti u glavi slike odlaska na toplu destinaciju, užurbanog spremanja, poleta, uzbuđenja - već sam "dobrovoljno" zakopan u ovom mrzlom sivilu glavnoga grada, sitnim dnevnim obavezama, svađanja sa uzbrdicom na Pantovčaku jer nikako da popusti barem malo. Sivo oko mene, sivo u meni. I hlaaadno. Neka netko promijeni program, moliću.
|