Šetnjica
07.11.2004., nedjelja
Republika Makedonija
|
Da živim u ludoj zemlji, to odavno znam, ali da će ispasti baš ovako nenormalno, to nisam očekivao ni u najluđim snovima. Dobro, jesam u najluđim, sjećajući se prosrpskih protesta pred američkom ambasadom u Skopju za vrijeme rata na Kosovu. Da ironija bude veća, prvi potez novog-starog američkog predsjednika kojeg je zamrzio više manje čitav svijet, jest priznavanje Makedonije pod njenim ustavnim imenom. Dakle, nema više one lakrdije od BJRM ili FYROM, već jasno i glasno: Republika Makedonija. To je jedna od najdubljih rana svakog/e Makedonca/ke već skoro punih 15 godina, od kada su ludi Grci upali u paranoju o mogućem potraživanju teritorija iznad Soluna pa su, zajedno sa svojim EU prijateljima ponizili ove divne ljude do samog ruba dostojanstva. I sada, kad je konačno došlo do neočekivano brzog i pozitvnog raspleta ove mučne kajgane, i to od strane najmoćnije sile svijeta, umjesto da "umiru" od radosti i sreće, ljudi su potpuno unezvijereni. Radost i oslobođenje su pomiješani sa emocijama straha i neizvjesnosti, promišljanjima što bi moglo stajati iza ovakvog naglog poteza SAD-a, istog onog SAD-a koji im zajedno sa EU i MK vladom sugerira da ne izlaze na današnji referendum i time prihvate buduću raspodjelu, a onda i raspad Makedonije kao države. Nadalje, pitaju se koja je cijena koju će biti prisiljeni plaćati za ovakav potez, da li će u najmanju ruku morati darovati prekrasnu lokaciju pored skopske tvrđave Kale s koje se pruža prekrasan pogled (i kontrola) nad čitavim gradom, za izgradnju buduće američke ambasade, koja bi time postala jedna od najdominantnijih obilježja Skopja, davajući njegovim stanovnicima gorak okus da opet žive pod nečijom vladavinom. I tako, uprkos svemu napisanom, jučer se na glavnom gradskom trgu održao trosatni koncert najpoznatijih makedonskih pjevačkih zvijezda pred smrznutom publikom koja je nosila spojene makedonske i američke zastave kao i bedževe s natpisom "Thank you Mr. President". Većini mojih prijatelja je bilo mučno probavljati sve te pomiješane emocije, bilo im je teško imati taj neočekivani teret na dan ostvarenja dugo sanjanog sna o državi s "normalnim" imenom. Jer, priznajte, ne bi se ni vi osjećali sasvim ugodno ni cjelovito da živite u Bivšoj Austro-Ugarskoj Banovini Hrvatskoj ili nekoj sličnoj majmunariji, zar ne? |
- 15:57 - Stvarno? (2) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||