Šetnjica
01.11.2004., ponedjeljak
Đe smo to mi?!?
|
Kako je to ugodan osjećaj sjesti u avion za Zagreb i sletjeti u Sarajevo! A još kad znaš da cimer koji te dovezao autom na aerodrom produžava nakon toga još 20 km do granice sa Srbijom kako bi ostavio dvoje prijatelja koji isto tako putuju za Zagreb, ali - autostopom... I to sve u 5 ujutro! Da ne dužim, sletismo tako u Sarajevo jer je bilo premalo putnika iz Skopja, pa su jednostavno spojili letove. Sletanje u Sarajevo, nakon višekratnog dosadnog kruženja nad gradom je donijelo uživanje u izlasku sunca na samoj pisti. Dok se avion približavao terminalu, prije poslijednjeg skretanja udesno ka samoj zgradi, vidio sam "Follow me" čovjeka kako daje pilotu znakove za kretanje i glavi čuo glas: de, de, de, ajde, de, de... umro sam od smijeha, raspoložio mi je dan nakon samo 2 sata spavanja. Nastavak slijedi... |
- 10:26 - Stvarno? (2) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||