Šetnjica
04.10.2004., ponedjeljak
Spustili smo se poslije pokraj rijeke i upijali sunce i svu tu lijepu prirodu. Poslije smo se vratili u vikendicu kako bi pripremili ručak, pomeli palo lišće (ta listopad je, pobogu…) i pokušali upaliti auto koji nas nešto nije slušao. Morali smo potraziti pomoć prvog susjeda, koji je tog jutra telefonski razgovarao s Rokicinom starom i koja mu je zabunom rekla da je s Rokicom, umjesto s njegovim bratom (tipična majčinska greška, bar u MK). Zato je čovjek zbrojio 2 i 2, vidjevši auto parkirano ispred vikendice mislio je da je i gospođa majka tu, pa je gentlemanski ostavio stručak svježeg cvijeća kao i čašu punu ogromnih šumskih kupina na balkonu, za dobrodošlicu. Mi smo nakon buđenja u čudu gledali taj neočekivani poklon, ali nam je postalo jasno tek kasnije kad nam je on rekao što je bilo. |
- 02:38 - Stvarno? (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||