Spustili smo se poslije pokraj rijeke i upijali sunce i svu tu lijepu prirodu. Poslije smo se vratili u vikendicu kako bi pripremili ručak, pomeli palo lišće (ta listopad je, pobogu…) i pokušali upaliti auto koji nas nešto nije slušao. Morali smo potraziti pomoć prvog susjeda, koji je tog jutra telefonski razgovarao s Rokicinom starom i koja mu je zabunom rekla da je s Rokicom, umjesto s njegovim bratom (tipična majčinska greška, bar u MK). Zato je čovjek zbrojio 2 i 2, vidjevši auto parkirano ispred vikendice mislio je da je i gospođa majka tu, pa je gentlemanski ostavio stručak svježeg cvijeća kao i čašu punu ogromnih šumskih kupina na balkonu, za dobrodošlicu. Mi smo nakon buđenja u čudu gledali taj neočekivani poklon, ali nam je postalo jasno tek kasnije kad nam je on rekao što je bilo.
Post je objavljen 04.10.2004. u 02:38 sati.