Šetnjica
01.07.2004., četvrtak
Skoro nista novo
|
Osim novih pilota. Opet Juznoafrikanci. Bijelci. Ma di ih samo nadju... Ovo im je bio prvi radni dan pa su se orijentirai samo pomocu radara. Onda smo krenuli na prvo sletanje. Kod silaska prema aerodromu, ustanovili smo da je aerodrom - 5 kilometara dalje, pa smo dali gasa i zavrtili u kontru kako bi se vratili na prilaz pravom aerodromu. Ali ljudi, nije to kao one velike mrcine Airbusevi ili Boeinzi koji moraju praviti veeelike krugove da bi se vratili na pravi kurs - to je malo prdekalo i to se vrti u zraku ko cigra. Preokret za 90 stupnjeva, pa dizanje, pa onda opet sunovracanje prema pravoj pisti. i to sve u pola minute. A putnici ako izdrze, izdrze, ako ne, brzo slecemo, ima WC... valjda... Na poslu se odvija cudna igra stresa i fizickog umora. Kada sam vikendom u glavnom gradu, prepun sam stresa od koordinacijskih sastanaka, svi su nervozni, mlataraju rukama, hvata ih panika, nervoza. Poci navecer spavati prije dobrog istrcavanja, neke fizicke vjezbe i meditacije je skoro kao potpisati smrtnu presudu samome sebi. Ujutro te nema, a ni par dana poslije, jer vise ne mozes uhvatiti onaj originalni uzrok bezvoljnosti, tuposti i razdrazljivosti. A na terenu je kao povratak u proslost, malo je civilizacija doprla do tamo. Zato treba sve napraviti, izgraditi od pocetka. Fizicki je jako naporno, ali se istovremeno nepogresivo osjeca dodir slatkog opustanja od stresa velgrada. I kako se stres opusta, tako i fizicki umor skupljen u velegradu (koji je jednostavno blokiran psihickim stresom) izlazi na povrsinu i osjecas se jos umornijim. Ali taj umor je toliko ugodan, vec drugi dan se budis sa osmjehom na licu i znas da nije nista to sto ces se potpuno unerediti na putu do i u samome improviziranom WC-u, u kojemu trebas pokusati obaviti nuzdu i ostati kako tako cist na kriticnim dijelovima tijela. Poslije slijedi dorucak od hladne vode i malo kruha s margarinom. Doruckujemo svih 8 ljudi zajedno. Ceka nas naporan dan, ali nitko nije previse u stresu radi toga. Caj, lagana zezancija, dolaze lokalci, izmjenjujemo dobrojutarnje pozdrave na lokalnom jeziku i ljubazno se smjeskamo. To su dobrocudni, dragi ljudi, dobar dio njih zivi u slamaricama, kao i prije vise tisuca godina. Danas sam tek primjetio: posto dogradjujemo ured i pravimo jos neke prostorije za spavanje, ima puno ljudi na gradilistu. Sve se radi manualno, kopanje, nosenje zemlje, magarci donesu neki tezi materijal itd. Ali jutros mi je tek sinulo da su 80 posto radnika mlade zene, mislim da su stare (mlade) od 20 do 30 godina!!! Naravno, odmah mi se smracilo u glavi kada sam pomislio gdje im je muska polovica i koja ih je nevolja natjerala da to rade. Nisam se usudio ni pitati svoje kolege, ipak smo u polu - ratnoj zoni, mislim da bih dozivio sok od prica koje bih cuo. Neke od njih su u visokoj trudnoci... uhh... Idemo na ljepse teme: pocinje ljeto u domovini Hrvatskoj, pocinje odmor za sve vas postene radnike i udarnike koji ste crncili citave godine kako biste prikupili ono sredstava za dvotjedni odmor u Primostenu i kako bi osvjezili svoja napacena astralna i mentalna tijela. Duboko se nadam da cete se dobro dobro iskupati u moru i u ljepoti susreta s drugima koje ne vidite citave godine i da cete se i mene koji put sjetiti, barem dok se bude davao sportski izvjestaj o vaterpolo turniru. A za one koji ne idu / ne zele u Primosten, umem da kazem samo dve reci: Ne znate sto propustate!!! |
- 21:04 - Stvarno? (8) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||