ponedjeljak, 27.07.2009.

Sto godina

Nisam dugo ništa pisao na blogu, prvo nisam imao vremena jer sam učio za faks, pa mi je računalo počinilo samoubojstvo i nije radilo jedno vrijeme ali evo sad svježe s papira prepisano što sam pisao u nedostatku funkcionalne tipkovnice.



Skakavci jedu ljude


1.
Možda bi bilo bolje da živim u svijetu u kojem skakavci jedu ljude. Tada bi svi pazili dok gaze kroz travu a žabe i slične životinje bi bile svetinja. Nisam siguran jedu li žabe skakavce no da skakavci jedu ljude sasvim sigurno bi i žabe jele skakavce; ukoliko ih već ne jedu. Baš šteta što skakavci ne jedu ljude a žabe nisu okusile ni trunku svetosti.

2.
Koliko ljudi mogu pojesti? Pojeo sam već 4 čovjeka danas i opet sam gladan. Možda da prigrizem neki list, ko one blesave gusjenice. Gusjenice, neprestano se hvale kako će kad pojedu dovoljno listova postati leptiri. Uvjeren sam da lažu, svinje lijene, sigurno se prejedaju do smrti a nakon toga ih pojedu mravi ili ptice ili one odvratne žabe. A leptiri! Leptiri su prepotentna leteća govna. Drže se kao da su bolji od svih ostalih bića na livadi. Ma stat ću ja tim govnima na kraj. Mogo bi' pojesti danas par leptira. A sutra? Sutra ću okupit' hrpu prijatelja da idemo u lov na leptire. Nikome neće falit te leteće šupčine, osim možda gusjenicama, no one su ionako prelijene i zauzete prežderavanjem da bi išta napravile.

3.
Ljudi su počeli izlaziti na livade
Nešto je pripitomilo krvožedne skakavce
Žabe više nisu presvete

Kažu da u nekim dalekim krajevima ljudi love žabe i peku im batkove; a ja se zapitam kako to da iz osvete ne peku skakavce? Ma; u biti, šta ti vrijedi peći skakavce; nema ništ' mesa na njima.



Prostorija (razmišljam o naslovu "Ništa osobno")


Ušao sam u prostoriju koja je bila prepuna stvari. Toliko prepuna da je u nju bilo nemoguće zakoračiti.

Kako sam ušao?

Kako ću izaći?

Pogledah oko sebe i vidjeh sve uokolo, ali ne i sebe.




Nestaje tlo pod nogama (privremeni naslov)


Na rubu pustinje čunj
S ruba otiče pijesak
Oko čunja užurbano vozi plastični autić
Izmiče mu tlo pod nogama




I evo nešto simpatično što mi pred koju minutu palo napamet
Okrupnjavam


Pijesak večeram
Pa jutrom šljunak povraćam

Potoke ispijam
Pa rijeke uriniram

Kuće jedem
Pa, da me izvinete, zgrade serem

Pelud udišem
Pa od alergije cvijeće kašljem

Kuće gazim
Pa ispod noktiju zgrade vadim

Drugim riječima
Okrupnjavam


| 23:33 | Komentari (2) | Isprintaj | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>