ponedjeljak, 17.08.2009.

Kopam i pjevam

Tri napismine, nastale u raznim stanjima svijesti. Možda malo morbidne.
Naslovi mi najčešće i ne idu tak da moguće da drugdje budem iste priče pod drugim naslovma ostavljao.

Crvenkapica

Pojas tuge obavio je misli malene Crvenkapice
Da se barem nije otac porodio, ne bi nikada mene stvorio.
No da ja ne postojim baka bi odavno umrla od gladi. Čak ni baka ne bi bila, jer da moj otac ne postoji moja se majka ne bi uzela s njime, a ja ne bi nikada nastala. Baka mi nebi djece imala, pošto mome ocu nije ni brata ni sestru rodila, to jest, osim moga oca druge djece nije imala.
Tuge moje što sam tako malena. Da sam veća, odavna bi ocu krupnu šamarčinu opalila. Od rakije, moga udarca nesvjest bi ga svladala, a ja bih ostala netaknuta


Urođeno zlo

Makar dobro vidim
Možda i nisam sasvim priseban

Makar bio oštrouman
Možda i nisam vrlo dobroćudan

Zlonameran? Nikako.
Namjera mi izostaje
Nedostaje čak i djelovanje

Zlobom odišem
Kloni me se!



Kopa i pjeva

On kopa i kopa...
Šta radiš?

Pjevam.

On kopa i kopa...
Šta radiš?

Pjevam.

On kopa i kopa...
Šta radiš?

Pjevam.

On kopa i kopa...
Šta radiš?

Pjevam.

On kopa i kopa...
Šta radiš?

Pjevam.

Marš odavde!

| 13:40 | Komentari (2) | Isprintaj | #

subota, 08.08.2009.

Razlike

Pločnikom su jedan drugom u susret hodali crveni i plavi čovjek. Primjetivši se međusobno, bez trunke oklijevanja nasrnuli su jedan na drugoga. Prvi udarac zadao je plavi čovjek, razbivši crvenome čovjeku nos. Rijeka crvene krvi potekla je iz nosa crvenoga čovjeka. Crveni čovjek, razjaren od bola, potegnuo je nož i duboko zasjekao plavoga čovjeka. Plava krv prsnula je na pločnik, miješajući se s crvenom i tvoreći tako veliku lokvu ljubičaste krvi. Plavi čovjek, stisnuvši zube, skoči i obadvjema rukama obuhvati nož crvenoga čovjeka. Nož isklizne iz ruke crvenoga čovjeka te padne na pločnik, a za njim padoše i dva čovjeka u borbi, poskliznuvši se o ljubičastu krv. Plavi čovjek, udarivši glavom u pločnik, na trenutak ostade bez svijesti, trenutak dovoljan da mu crveni čovjek zavrne vratom i tako taj trenutak bez svijesti učini vječnim. Crveni se čovjek ustao, podno njegovih nogu ležao je plavi čovjek, mrtav, u lokvi ljubičaste krvi. Crveni čovjek je uzeo svoj nož te se brže bolje udaljio.

Cijeli je događaj sa svoga prozora vidio žuti čovjek, daltonist od rođenja. Vidio je kako su dva siva čovjeka nasrnula jedan na drugoga. Vidio je sivu krv kako curi iz nosa jednog te iz porezotina drugog sivog čovjeka. Vidio je ogromnu sivu lokvu njihove krvi na pločniku. Naposljetku, vidio je i mrtvog sivog čovjeka kako leži u toj velikoj sivoj lokvi njihove krvi.

| 13:10 | Komentari (1) | Isprintaj | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>